Dok većina ljudi bunare povezuje s vodom i nekadašnjim načinom života, jedan stari bunar u dvorištu obitelji Lekić krije priču kakva se rijetko čuje. U njemu već 35 godina živi jegulja koja je ondje stigla dok je još bila vrlo mala. Tijekom desetljeća izrasla je u ribu tešku približno dva kilograma, a neobičan način njezina života pretvorio ju je u svojevrsnu lokalnu atrakciju.
Riječ je o bunaru u Vranju, na području Tuzi u Crnoj Gori, koji je dubok oko 15 metara. Jegulja je u njemu provela gotovo cijeli život, u prostoru zatvorenom od vanjskog svijeta i s vrlo malo svjetlosti. Za obitelj Lekić odavno više nije riječ samo o životinji koja živi u bunaru, nego o neobičnom dijelu njihove obiteljske priče.
U bunar spustili male jegulje
Kako je objasnio vlasnik bunara Bahrudin Lekić, jegulja ondje nije završila slučajno. Na području Zete i Tuzi nekada se prakticirao neobičan običaj prema kojem su se jegulje puštale u bunare kako bi pridonijele održavanju čistoće vode, prenosi Dnevno.hr.
Prema Lekićevim riječima, u njihov bunar nekoć su spuštene dvije male jegulje. Ideja je bila da svojim načinom života pomognu u održavanju vode, no od dvije životinje samo je jedna preživjela.
Upravo je ta jegulja ostala u bunaru i ondje nastavila živjeti desetljećima. Ono što je u početku bilo povezano sa starom praksom održavanja bunara s vremenom se pretvorilo u neobičnu priču koja traje već 35 godina.
Desetljeća u gotovo potpunom mraku
Danas jegulja teži oko dva kilograma, što je posebno zanimljivo s obzirom na uvjete u kojima živi. Bunar je dubok približno 15 metara, zatvoren je i gotovo potpuno bez prirodnog svjetla, a godinama se više ni ne koristi.
Unatoč tome, jegulja je uspjela preživjeti i narasti. Kako točno uspijeva opstati u takvom okruženju, nije poznato. Lekić pretpostavlja da se hrani kukcima i drugim sitnim organizmima koji na neki način dospijevaju do vode.
Ipak, riječ je o njegovoj pretpostavci jer nije poznato što se točno događa u bunaru niti na koji se način jegulja tijekom svih tih godina prehranjivala. Njezino preživljavanje zato ostaje jedan od najzanimljivijih dijelova ove neobične priče.
Trag starog običaja
Puštanje jegulja u bunare nekada je bilo poznato na području Zete i Tuzi. Ljudi su vjerovali da te životinje mogu pridonijeti održavanju vode, zbog čega su ih namjerno unosili u bunare.
Takva je praksa s vremenom gotovo potpuno nestala. Zbog toga jegulja iz bunara obitelji Lekić danas predstavlja svojevrstan podsjetnik na običaj koji je nekada bio dio života u tom kraju.
Za obitelj je njezina prisutnost tijekom godina postala mnogo više od zanimljivosti. Jegulja je postala dio obiteljske povijesti, a priča o životinji koja već desetljećima živi na dnu starog bunara privukla je pozornost i ljudi iz okolice.
Žele omogućiti povratak u prirodu
Iako je jegulja desetljećima živjela u istom bunaru, njezina bi se priča jednoga dana mogla nastaviti u drukčijem okruženju. Bahrudin Lekić kaže da nema namjeru uznemiravati neobičnu stanovnicu obiteljskog bunara. Međutim, ako se bunar jednoga dana trajno zatvori, obitelj planira jegulju pustiti u Skadarsko jezero.
Nakon 35 godina provedenih u dubokom i mračnom prostoru, smatraju da bi joj takav potez omogućio život u prirodnom okruženju.
„Nakon toliko godina zaslužila je svoju slobodu”, poručio je Lekić.
Tako bi neobična priča o jegulji koja je gotovo cijeli život provela u jednom bunaru mogla dobiti svoj završetak. Od dvije male jegulje koje su nekoć spuštene u vodu preživjela je samo jedna, a danas, nakon više od tri desetljeća, obitelj koja ju je ondje smjestila razmišlja o tome da joj omogući povratak u jezero.
Njezina sudbina ujedno je podsjetnik na običaj koji je gotovo nestao iz ovog kraja, ali i na neobične načine na koje se životinje ponekad nađu u ljudskom okruženju i ondje ostanu mnogo dulje nego što bi itko očekivao.