Prije 15 godina, točnije 2011., razorni potres magnitude 9.0 pogodio je obalu Japana, a njegovi seizmički valovi učinili su mnogo više od samog potresanja planeta. Jedan od tih valova, kako se čini, otputovao je do Zemljine jezgre, odbio se natrag na površinu i pritom trajno pomaknuo dijelove Japana nekoliko milimetara prema istoku, otkrili su znanstvenici u novoj studiji. Ovo je prvi put da je takav fenomen zabilježen, piše ScienceAlert.
Potres u Tōhokuu 2011. godine bio je jedan od najsnažnijih ikad zabilježenih i izazvao je katastrofalan tsunami koji je doveo do nuklearne nesreće u Fukushimi. Dogodio se kada se Pacifička ploča naglo podvukla pod ploču na kojoj leži sjeverni Japan, oslobađajući golemu energiju i šaljući seizmičke valove diljem svijeta, prenosi Index.
Zbog svoje razorne snage, ovaj potres je i danas jedna od najdetaljnije proučavanih prirodnih katastrofa, a znanstvenici još uvijek analiziraju goleme količine podataka koje je proizveo.
Upravo su u tim podacima uočili nešto neobično. GPS mjerenja iz vremena potresa pokazala su da su se, nakon prolaska glavnih seizmičkih valova, dijelovi Japana pomaknuli prema istoku za 5 do 6 milimetara.
Tim seizmologa predvođen Sunyoung Park sa Sveučilišta u Chicagu vjeruje da je taj pomak izazvao seizmički val koji se vratio iz dubine Zemlje. Riječ je o takozvanom ScS valu, vrsti posmičnog vala (S) koji putuje kroz Zemljin plašt, odbija se od granice s tekućom vanjskom jezgrom (c) i vraća se na površinu kao posmični val (S).
Događaj u Tōhokuu bio je toliko snažan da je proizveo neuobičajeno jasan ScS signal, zabilježen u japanskom sustavu za promatranje Zemlje (GEONET). Amplituda tog povratnog vala bila je toliko velika da je detektiran čak i u Kini.
Istraživači su, analizirajući te podatke, primijetili da se zagonetni pomak Japana prema istoku dogodio upravo u trenutku kada se ScS val vratio na površinu. Isprva su pomislili da je riječ o pogrešci u obradi podataka, no pomak je ostao vidljiv i nakon svih korekcija.
Nije se mogao objasniti ni drugim mogućim uzrocima, poput velikih podmorskih klizišta.
Kako bi objasnili opaženi fenomen, znanstvenici su razvili računalne modele. Model koji se najbolje poklopio s podacima sugerira da je povratni posmični val pokrenuo široko rasprostranjeno, ali suptilno klizanje duž rasjeda na spoju dviju tektonskih ploča. To nije bio novi lom, već blagi pomak na velikom području.
Istraživači smatraju da je povratni val djelovao kao nježan, ali sinkroniziran poticaj na rasjede koji su već bili pod ogromnim naprezanjem od glavnog potresa. Iako je ScS val bio znatno slabiji od izvornog udara, stigao je na velik dio Japana gotovo istovremeno.
Taj sinkronizirani puls, tvrdi tim, bio je dovoljan da pokrene malu količinu pomaka duž već napregnutih granica ploča. Taj pomak na dubini od nekoliko milimetara do centimetara rezultirao je uočenim pomacima od nekoliko milimetara na površini. Iako je događaj bio suptilan, znanstvenici procjenjuju da je oslobodio ukupnu energiju jednaku potresu magnitude 7,5.
Ako je ovo tumačenje točno, bio bi to prvi poznati primjer da je seizmički val odbijen od Zemljine jezgre pokrenuo klizanje rasjeda. Za potvrdu će vjerojatno biti potrebna buduća opažanja velikih potresa, no ovo otkriće upućuje na to da potresi možda imaju skrivenu složenost koju smo do sada previdjeli.
"Ovo opažanje naglašava važnost uzimanja u obzir ovog dosad neprepoznatog izvora seizmičke opasnosti, odnosno moguće ponovne aktivacije područja glavnog udara i okolne regije, čak i desetak minuta nakon glavnog udara", napisali su istraživači u studiji.