Hrvatska se ubraja u sedam europskih država rekordera po negativnoj neto stopi migracije koja pokazuje razliku između broja osoba koje se useljavaju i napuštaju zemlju tijekom godine na 1000 stanovnika, prema podacima CIA-e za 2017.
Gori su čak i od BiH i Makedonije, koje također imaju negativnu stopu migracije, i od Srbije s nultom stopom migracije, što znači da se iz nje jednak broji ljudi iseljava i u nju useljava.
Privlačni Luksemburg I ovi podaci pokazuju da Hrvatska neće zaustaviti iseljavanje niti će nedostatak radnika nadoknaditi uvozom stranih jer s niskim plaćama i neuređenim tržištem rada ne možemo konkurirati razvijenim zemljama. Dok se ne sredi pravni sustav i ne promijeni stanje u društvu, mlade će biti teško zadržati i strane radnike privući. Zalud im povećane kvote za strance. Od 4660 radnih dozvola za strane radnike u turizmu nije iskorištena ni trećina, prema pisanju Slobodne Dalmacije.
Europski su rekorderi po pozitivnoj stopi migracije Luksemburg, Cipar, Španjolska, Norveška, Belgija, Švedska, Austrija, Švicarska, Irska, Island, dok uz nas po negativnoj stopi prednjače Moldavija, Letonija, Litva, Turska, Albanija, Estonija. Stoga izjave hrvatskog premijera, kakve je davao i prethodnik mu Milanović, da se ljudi iseljavaju zbog slobode kretanja u EU, osim što su neprimjerene prema građanima koji sami ili s obiteljima odlaze trbuhom za kruhom, a ne zato što su otkrili čari slobode kretanja pokazuju koliko politika bježi od odgovornosti za loše stanje u zemlji i od korjenitog rješavanja problema.
Sociolog Drago Čengić ističe da je prvo pitanje iz kojih ćemo zemalja nadoknaditi manjak radnika, a da nas to najmanje kulturološki košta u smislu prilagođavanja stranaca našem kulturološkom i ekonomskom prostoru.
– Posljednji podaci pokazuju da nam je medijalna plaća ispod 5000 kn, a radnici se traže u turizmu, dijelu prerađivačke industrije, građevinarstvu... Ta ponuda radnih mjesta našim ljudima dijelom nije privlačna s obzirom na male plaće koje se u tim sektorima slabo dižu. Odlazak naših mladih pokazuje da moramo biti svjesni da su druge zemlje u istom prostoru EU konkurentnije od nas, a tako ih percipiraju i strani radnici. Odnos prema radnicima je i otjerao dio naših ljudi iz Hrvatske i pitanje je hoće li sada doći do većeg poštovanja radnika. Ne bude li se mijenjao odnos prema radnicima, to će biti dugoročno štetno i za poslodavce i za zemlju. Ljudi danas imaju više informacija nego prije kad odlučuju o ekonomskoj migraciji, ali i o odlasku cijelih obitelji iz matičnih zemalja. Koliko vidim, kod nas osim žalbe da nemamo dovoljno radnika iz poslodavačkih struktura ne vidim neki bolje dizajniran paket ponude kojim bismo privukli radnike. Malo povećanje plaća, bez beneficija koje uključuju troškove stanovanja, kulturne adaptacije, poštivanje radnog vremena, plaćanje prekovremenih, što je dio elementarne radne kulture, neće zadržati naše ljude ni privući strance – kaže Čengić.
Poredak zemalja logičan
Većina EU ima problema s nedostatkom radnika i jasno je da nesređena Hrvatska ne može konkurirati razvijenim zemljama.
– Vrlo vjerojatno stanje je i gore kod nas nego što to pokazuju podaci CIA-e koji koriste službene podatke DZS-a jer imamo puno iseljenih, a neodjavljenih. Neće se povećanjem kvota riješiti problem nedostatka radnika dok imamo niske plaće. Nećemo mi te kvote ni popuniti dok se ne povise plaće, sredi pravni sustav, demokratizira društvo i političke stranke – kaže demograf Stjepan Šterc.
Poredak europskih zemlja koje su u vrhu po pozitivnoj stopi migracije ne čudi ga izuzev Španjolske, za koju je, kaže, moguće da je to zbog useljenika iz Afrike. No čudi ga da Srbija i Ukrajina imaju nultu stopu migracije jer se stanovništvo iseljava iz tih zemlja, a pita se tko se u njih useljava.