Val prosvjeda koji je zahvatio jug Italije prerasta u ozbiljan gospodarski i politički problem za premijerku Giorgiju Meloni. Blokirane prometnice, otežana opskrba trgovina i nestašice goriva pokazuju da oštre sigurnosne mjere možda neće biti dovoljne za smirivanje nezadovoljstva vozača kamiona i poljoprivrednika. Dok vlada najavljuje odlučnu reakciju, sve su glasniji zahtjevi za financijskom pomoći zbog naglog poskupljenja dizela. Italija se suočava sa sve ozbiljnijim posljedicama prosvjeda prijevoznika i poljoprivrednika, koji su zbog visokih cijena goriva odlučili blokirati ključne prometne i opskrbne pravce na jugu zemlje. Ono što je započelo kao izraz nezadovoljstva rastućim troškovima poslovanja u svega nekoliko dana pretvorilo se u krizu koja ugrožava svakodnevnu opskrbu stanovništva i stavlja dodatni pritisak na vladu premijerke Giorgije Meloni.
Kamioni su tijekom tjedna zaustavili promet na pojedinim autocestama, prilazima lukama i ispred logističkih središta, čime je ozbiljno narušen protok robe. Posljedice se osjećaju u brojnim gradovima, gdje trgovine ostaju bez osnovnih namirnica, a benzinske postaje bilježe nestašice goriva. Problemi s opskrbom proširili su se i na zračne luke u južnim dijelovima zemlje. Za talijansku premijerku takav razvoj događaja predstavlja posebno osjetljiv izazov. Politika čvrstog odgovora na prosvjede, koju je dosad zagovarala, sada se suočava s nezadovoljstvom građana koji tvrde da zbog sve većih troškova više ne mogu normalno poslovati. Nakon sastanka ministara održanog u četvrtak Meloni je najavila primjenu sigurnosne uredbe kako bi omogućila ponovno uspostavljanje prometa na blokiranim cestama. No, uz najavu odlučnijeg postupanja prema sudionicima blokada, premijerka je priznala i potrebu za gospodarskim intervencijama. Vlada je tako obećala pomoć poljoprivrednicima i ribarima, čije je poslovanje posebno pogođeno poskupljenjem dizelskoga goriva.
Obrazlažući namjeru da upotrijebi sigurnosne mehanizme, Meloni je poručila da neće pristati na to da vladu „ucjenjuju oni koji se nasiljem koriste kao sredstvom pritiska”. Istodobno je naglasila da država mora ponuditi i „hitni odgovori, osobito radnicima, ljudima koji su u teškoćama i obiteljima”. Takav zaokret prema kombinaciji represivnih i financijskih mjera pokazuje koliko je situacija politički osjetljiva. Uoči parlamentarnih izbora koji se očekuju sljedećeg proljeća, rast životnih i poslovnih troškova mogao bi potisnuti teme na kojima je Meloni gradila velik dio svoje političke prepoznatljivosti, ponajprije migracije i sigurnost. Umjesto rasprava o nezakonitim migracijama i kriminalu, talijanskom političkom scenom sve bi više moglo dominirati pitanje gospodarskog opstanka građana i poduzetnika. Reakcija vlasti izazvala je oštre kritike oporbenih političara, osobito onih s juga Italije, gdje su posljedice prosvjeda najizraženije.
Gaetano Amato, zastupnik iz Napulja koji pripada populističkom lijevom Pokretu pet zvijezda, smatra da se vlada pokušava obračunati s posljedicama nezadovoljstva, a pritom zanemaruje njegove gospodarske uzroke. Prema njegovu mišljenju, sigurnosne uredbe ne mogu zamijeniti konkretne mjere koje bi prijevoznicima i drugim pogođenim djelatnostima omogućile nastavak rada. „Vlada nije učinila ništa i nastavlja ne činiti ništa jer se u svemu oslanja na sigurnosne uredbe”, izjavio je Amato za Politico. Slične kritike stižu i iz Demokratske stranke lijevog centra. Stefano Orlacchio, koji predvodi njezinu organizaciju mladih u Kampaniji, vladin je odgovor ocijenio „protivnom interesima juga Italije”. „Prosvjedi na jugu uopće se ne uzimaju u obzir”, rekao je Orlacchio za Politico. Oporbeni predstavnici upozoravaju da bi zanemarivanje zahtjeva prijevoznika i poljoprivrednika moglo dodatno produbiti razlike između gospodarski razvijenijeg sjevera i siromašnijih južnih regija. U pozadini nezadovoljstva nalazi se naglo povećanje troškova goriva, koje je ozbiljno narušilo računicu prijevozničkih poduzeća. Od početka američkih i izraelskih napada na Iran cijena dizela u Italiji porasla je za približno 33 posto, što je posebno pogodilo tvrtke koje svakodnevno prevoze robu na velikim udaljenostima.
Prijevoz između gradova poput Napulja i Milana postao je znatno skuplji, a dio prijevoznika tvrdi da nakon podmirivanja svih obveza ostvaruje minimalnu zaradu. Koliko je situacija ozbiljna, za Politico je opisao Pasquale, vozač zaposlen u prijevozničkoj tvrtki iz Kampanije. Zbog bojazni od mogućih posljedica nije želio otkriti prezime. Objasnio je da sve veći iznosi koje prijevoznici izdvajaju za dizel, cestarine i radnike gotovo u potpunosti poništavaju zaradu od pojedinih vožnji. Dodatni je problem to što povećani troškovi ne ostaju ograničeni na prijevoznički sektor. Poskupljenje transporta postupno pogađa proizvođače, distributere i trgovce, a na kraju se odražava i na iznose koje potrošači plaćaju prilikom kupnje. Pasquale je pritom kritizirao i ministra prometa Mattea Salvinija, čelnika desničarske Lige, podsjetivši na njegov raniji javni nastup tijekom kojeg se fotografirao u vozačkoj kabini kamiona. „Neka provede tjedan dana sa mnom pa ćemo vidjeti koliko je to udobno”, ironično je poručio. Premda su na snazi mjere kojima se ograničavaju cijene goriva, Pasquale tvrdi da ih pojedine benzinske postaje „u ovim danima kaosa” nisu primjenjivale.
Prijevoznici se, međutim, ne žale samo na cijene dizela. Sve većim opterećenjem smatraju i europske ekološke propise, za čije je ispunjavanje potrebno ulagati dodatna sredstva. Istodobno upozoravaju na konkurenciju jeftinijih proizvoda iz drugih država, koji bez većih prepreka završavaju na talijanskom tržištu. „Kako se uopće nositi s nečim takvim?”, upitao je. Kriza je izazvala zabrinutost i na europskoj razini. Međunarodna unija cestovnog prijevoza (IRU), organizacija sa sjedištem u Bruxellesu, obratila se predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen tražeći hitnu reakciju. U dopisu poslanom u četvrtak, koji je dobio Politico, IRU i njezine nacionalne članice jasno su navele da ne opravdavaju prometne blokade. Ipak, upozorile su da je naglo poskupljenje dizela ozbiljna prijetnja opstanku brojnih prijevozničkih poduzeća. Zbog toga od europskih institucija zahtijevaju da državama članicama dulje omoguće dodjelu financijskih potpora prijevoznicima. Također traže snažnije mehanizme zaštite od zakašnjelih plaćanja, koja prijevozničkim tvrtkama dodatno otežavaju održavanje likvidnosti.
Dok sektor prijevoza traži rješenja, trgovci već procjenjuju razmjere nastale štete. Prema informacijama talijanskog udruženja trgovaca Federdistribuzione, prosvjedne blokade poremetile su rad stotina supermarketa i više desetaka distribucijskih središta. Zbog nemogućnosti redovite dostave među prvim su proizvodima s polica nestali svježe voće, riba i meso. Nakon nekoliko dana nestašice su se proširile i na druge vrste hrane, a pojedini prodajni objekti ostali su gotovo bez robe. Predsjednik Federdistribuzionea Carlo Alberto Buttarelli upozorio je da gubici već dosežu „desecima milijuna eura”. Posebno zabrinjava propadanje lako kvarljive hrane koja, umjesto da stigne do trgovina, ostaje zarobljena u kamionima ili skladištima. Situacija se tijekom četvrtka počela djelomično popravljati na Siciliji i u Kalabriji, gdje je opskrba postupno ponovno uspostavljana. U Kampaniji su se, međutim, poremećaji nastavili, a trgovci su i dalje imali poteškoća s redovitom dostavom proizvoda.
Premda talijanska vlada pokušava ublažiti nezadovoljstvo najavama gospodarske pomoći, njezine financijske mogućnosti nisu neograničene. Italija se nalazi pod postupkom Europske unije zbog prekomjernog proračunskog manjka, pa bi svako znatnije povećanje državne potrošnje moglo otvoriti dodatna pitanja o održivosti javnih financija. To premijerki otežava donošenje izdašnijih paketa pomoći, čak i ako bi takve mjere pridonijele smirivanju prosvjeda. Dodatan izazov predstavlja činjenica da uzroci poskupljenja energenata velikim dijelom proizlaze iz međunarodnih sukoba i nestabilnosti na svjetskom tržištu. Riječ je o okolnostima na koje talijanska vlada nema presudan utjecaj. Oporba ipak nije uvjerena da najavljene intervencije predstavljaju stvaran odgovor na probleme. Amato je nakon sjednice vlade ustvrdio da se među predstavljenim mjerama nalaze i financijska sredstva koja su već ranije bila najavljena, zbog čega smatra da vlast nije ponudila dovoljno novih rješenja. Političke posljedice sadašnjih blokada mogle bi biti znatno ozbiljnije nego što se na prvi pogled čini.
Tijekom prethodnog vikenda na sjeveru Italije također su zabilježeni nasilni prosvjedi. Dio okupljanja preuzele su maskirane skupine koje su pljačkale trgovine i izazivale požare. Vlada je tada odgovorila sigurnosnim mjerama, raspoređivanjem vojske i povezivanjem izgreda s problematikom migracija. No, nezadovoljstvo na jugu drukčije je prirode. Prosvjednici se ponajprije pozivaju na gospodarske teškoće i zahtijevaju mjere koje bi im omogućile nastavak poslovanja. Upravo ta razlika, prema ocjeni Marca Valbruzzija, istraživača sa Sveučilišta Federico II. u Napulju, čini aktualne prosvjede posebno neugodnima za premijerku. Budući da su u središtu zahtjeva konkretni životni i poslovni problemi, vlada teško može računati na to da će raspravu preusmjeriti isključivo na pitanja javnog reda i sigurnosti. Takav razvoj situacije mogao bi pogodovati Pokretu pet zvijezda, političkoj opciji koja je već ostvarivala značajnu potporu među gospodarski ugroženim biračima na jugu Italije. Drugi je mogući ishod rast političke apatije. Građani razočarani odgovorom vlasti mogli bi zaključiti da nijedna politička opcija ne nudi rješenja za njihove probleme te odlučiti ne sudjelovati na izborima.
Dodatnu neizvjesnost stvara pitanje termina sljedećih parlamentarnih izbora. Njihovo se održavanje očekuje u travnju ili svibnju iduće godine, no produljenje gospodarske krize i nezadovoljstva tijekom zime moglo bi promijeniti političku računicu. U slučaju da se prosvjedi nastave, Meloni bi mogla izgubiti interes za raniji odlazak na birališta i odlučiti pričekati jesen 2027. godine. Takav bi joj scenarij omogućio da računa na eventualno smirivanje međunarodnih napetosti, stabilizaciju cijena energenata i povoljnije okolnosti za državne financije. No, nastave li gospodarski problemi određivati raspoloženje birača, premijerka bi mogla ući u kampanju u kojoj ključne teme neće biti one na kojima je dosad ostvarivala političku prednost. Valbruzzi smatra da bi upravo gubitak mogućnosti upravljanja političkim dnevnim redom mogao biti najveći rizik za talijansku premijerku. „Ona tada vodi izbornu utakmicu na terenu koji ne može kontrolirati”, zaključio je Valbruzzi.