Ruski teretni brod koji je vjerojatno prevozio dva nuklearna reaktora za podmornice, moguće namijenjena Sjevernoj Koreji, pretrpio je niz eksplozija i potonuo pod nerazjašnjenim okolnostima oko 90 kilometara od obale Španjolske, otkrila je istraga CNN-a. Neobična sudbina broda Ursa Major obavijena je tajnom otkako je potonuo 23. prosinca 2024. No, prema izvješćima CNN-a, to bi moglo označiti rijetku i visokorizičnu intervenciju zapadne vojske kako bi se spriječilo Rusiju da pošalje nadograđenu nuklearnu tehnologiju ključnom savezniku, Sjevernoj Koreji. Brod je isplovio samo dva mjeseca nakon što je Kim Jong Un poslao postrojbe kao pomoć ruskoj invaziji na Ukrajinu.
Nedavne vojne aktivnosti oko olupine dodatno su produbile misterij o teretu broda i njegovu odredištu. Prema javno dostupnim podacima o letovima, američki nuklearni izviđački zrakoplovi dvaput su u posljednjih godinu dana nadlijetali mjesto potonuća. Osim toga, svega tjedan dana nakon nesreće olupinu je posjetio sumnjivi ruski špijunski brod, koji je, prema izvoru upoznatom sa španjolskom istragom, izazvao još četiri eksplozije. Španjolska vlada rekla je malo, objavivši tek priopćenje 23. veljače nakon pritiska oporbenih zastupnika. Potvrđeno je da je ruski kapetan broda rekao španjolskim istražiteljima da je Ursa Major prevozila "komponente za dva nuklearna reaktora slična onima koji se koriste u podmornicama" te da nije bio siguran jesu li napunjeni nuklearnim gorivom.
Slijed događaja koji je doveo do potonuća broda na dno Sredozemnog mora ostaje nejasan. Prema španjolskoj istrazi, kako opisuje izvor upoznat s njezinim sadržajem, moguće je da je korišten rijedak tip torpeda za probijanje trupa broda. Incident se dogodio u posljednjim tjednima predsjedničkog mandata Joea Bidena, kada je rat u Ukrajini dosezao vrhunac u korist Moskve, a u SAD-u je postojala snažna želja da se izbjegne izravna eskalacija s Rusijom. Ursa Major, poznata i kao Sparta 3 i veteran ruske vojne kampanje u Siriji – gdje je korištena za evakuaciju ruske opreme – pristala je u luci za gorivo Ust-Luga u Finskom zaljevu 2. prosinca, prije nego što se premjestila u kontejnerski terminal u luci Sankt Peterburg. Javni manifest broda navodio je da je na isplovljavanju 11. prosinca bio namijenjen za Vladivostok na ruskom dalekom istoku, prevozeći dva velika "poklopca za šahtove", 129 praznih kontejnera i dvije velike Liebherr dizalice.
U listopadu te godine vlasnik broda, tvrtka Oboronlogistics povezana s državom, izjavila je u priopćenju da su njihovi brodovi dobili dozvolu za prijevoz nuklearnog materijala. Time-lapse video snimka utovara broda u Ust-Lugi, koju je analizirao CNN, prikazuje kontejnere koji se stavljaju u trup, ostavljajući prazninu ispod mjesta gdje će kasnije stajati "poklopci za šahtove". Brod se kretao niz francusku obalu, nakon čega su ga zrakoplovi i plovila portugalske mornarice pratili kroz njihove vode. Dva ruska vojna broda, Ivan Gren i Aleksandr Otrakovsky, pratila su plovilo, a ujutro 22. prosinca portugalska mornarica prekinula je pratnju.
Oko četiri sata kasnije, dok se nalazio u španjolskim vodama, brod je naglo usporio, zbog čega su ga španjolske spasilačke službe kontaktirale radio-vezom kako bi provjerile nalazi li se u nevolji. Posada je tada odgovorila da je sve u redu. Međutim, oko 24 sata kasnije brod je iznenada promijenio kurs i 23. prosinca u 11:53 sati po UTC-u poslao poziv upomoć. Prema dostupnim informacijama, na desnoj strani broda odjeknule su tri eksplozije, vjerojatno u blizini strojarnice, pri čemu su poginula dva člana posade. Brod je nakon toga ostao nagnut i bez pogona, što potvrđuju i snimke objavljene na društvenim mrežama. Preostalih 14 članova posade evakuirano je čamcem za spašavanje, a kasnije ih je pokupio španjolski spasilački brod Salvamar Draco. U 19:27 sati stigao je španjolski vojni brod u pomoć. No pola sata kasnije, jedan od ruskih vojnih brodova iz pratnje, Ivan Gren, naredio je obližnjim plovilima da se drže na udaljenosti te kasnije zatražio hitan povratak spašene posade.
Španjolske vlasti za spašavanje na moru inzistirale su na provođenju operacije spašavanja i poslale helikopter na brod kako bi provjerili ima li preživjelih. Snimka koju je vidio CNN prikazuje spasitelja koji pokušava ući u strojarnicu, ali je nalazi zapečaćenu. Spasitelj je provjerio stambene prostorije i zavirio u kontejnere, od kojih su dva bila ispunjena smećem, ribarskim mrežama i drugom opremom. Ursa Major činila se stabilnom i malo je vjerojatno bilo da će brzo potonuti, prema izvoru upoznatom s istragom. Međutim, u 21:50 sati Ivan Gren ispalio je niz crvenih signalnih raketa, nakon čega su uslijedile četiri eksplozije. Četiri slična seizmička zapisa registrirana su točno u to vrijeme na tom području, a obrazac je podsjećao na podvodne mine ili površinske detonacije u kamenolomima, rečeno je CNN-u iz Španjolske nacionalne seizmičke mreže. Do 23:10 sati javljeno je da je Ursa Major potonula.
Četrnaest preživjelih Rusa dovedeno je na kopno u luku Cartagena, gdje su ih ispitali španjolska policija i istražitelji. Ruski kapetan oklijevao je govoriti o navodnom sadržaju broda, bojeći se za svoju sigurnost. Kapetan se našao pod pritiskom da pojasni što je mislio pod "poklopcima za šahtove", stavkama koje su prvotno navedene u manifestu. Na kraju je priznao da su to komponente dvaju nuklearnih reaktora sličnih onima koje koriste podmornice. Prema njegovu svjedočenju, nije mogao potvrditi sadrže li nuklearno gorivo. Izvor upoznat s istragom naveo je da je ruski kapetan, imenovan kao Igor Anisimov, vjerovao da će biti preusmjeren u sjevernokorejsku luku Rason kako bi isporučio reaktore. Španjolska istraga analizira malo vjerojatan izbor puta oko svijeta za isporuku dviju dizalica, 100 praznih kontejnera i dva poklopca, ploveći iz jedne ruske luke u drugu, unatoč opsežnoj željezničkoj mreži koja se proteže zemljom. Istraga sugerira da su dizalice bile na brodu kako bi pomogle u isporuci osjetljivog tereta po dolasku u Rason.
Posada broda vraćena je u Rusiju nekoliko dana kasnije. Četiri dana nakon potonuća vlasnik broda, Oboronlogistics, opisao je događaj kao "ciljani teroristički napad" i naveo da su bile tri eksplozije. Rupa veličine 50x50 cm pronađena je u trupu broda, a oštećeni metal bio je savijen prema unutra. Tjedan dana kasnije, ruska vojska se vratila na scenu. Brod Jantar – službeno ruski istraživački brod, ali optužen za špijunažu u vodama NATO-a – boravio je iznad olupine pet dana, prije nego što su detektirane još četiri eksplozije, vjerojatno usmjerene na uništavanje ostataka broda na morskom dnu.
U svom priopćenju zastupnicima španjolska vlada navela je da olupina leži na dubini od oko 2500 metara te da izvlačenje snimača podataka (crne kutije) s te dubine "nije moguće bez značajnih tehničkih sredstava i rizika". Stručnjaci su se zapitali zašto vlada smatra to previše rizičnim ako nema radioaktivnog materijala. Juan Antonio Rojas, bivši kapetan trgovačke mornarice i oporbeni zastupnik, izrazio je skepticizam: "Danas crne kutije obično isplivaju na površinu s lokatorom. Mislim da netko ima crnu kutiju, ali ne znamo je li to Španjolska ili su je sami Rusi locirali." Američka vojska također je pokazala interes, poslavši dvaput sofisticirani zrakoplov za detekciju nuklearnog materijala, poznat kao WC135-R, iznad mjesta incidenta – jednom u kolovozu prošle godine i ponovno u veljači ove godine. Nije jasno jesu li ovi rijetki letovi otkrili tragove kontaminacije. Španjolska vlada nije dala nikakve naznake da strahuje od radijacije duž svoje južne obale, popularne turističke destinacije.
Tvrdnja da je Sjeverna Koreja bila vjerojatni primatelj reaktora dolazi nakon što je taj režim u prosincu 2025. objavio slike svoje prve nuklearne podmornice. Slike prikazuju samo zapečaćeni trup plovila, bez dokaza da je unutra funkcionalan nuklearni reaktor. Mike Plunkett, viši analitičar za pomorske platforme u tvrtki Janes, rekao je da je malo vjerojatno da bi novi reaktori bili isporučeni s gorivom u njima. Dodao je da je bilo kakva odluka Rusije o prijenosu ove tehnologije Sjevernoj Koreji "velik potez Moskve" koji bi bio "vrlo uznemirujući, posebno za Južnu Koreju". Istraga navodi kako je vjerojatno da su transportirani reaktori modela VM-4SG, koji se često nalaze u ruskim balističkim podmornicama klase Delta IV, ali za to pruža ograničene dokaze.
Španjolska istraga upućuje na mogućnost da je rupa u trupu, veličine oko 50 x 50 centimetara, nastala djelovanjem superkavitacijskog torpeda Barracuda. Riječ je o vrlo brzom torpedu koje koristi zračni mjehur ispred projektila kako bi smanjilo otpor vode, što mu omogućuje probijanje trupa velikom brzinom. Vjeruje se da takvo oružje posjeduju samo SAD, nekoliko NATO saveznika, Rusija i Iran. Neki modeli pritom ni ne koriste eksplozivno punjenje za izazivanje štete. No, dio stručnjaka s kojima je razgovarao CNN osporava tu teoriju. Analitičar Plunkett smatra da je vjerojatnije da je brod pogođen priljepnom minom (limpet mine), s obzirom na veličinu i položaj oštećenja na trupu. Ruski vlasnici broda, kao ni ruska, španjolska i britanska vojska, nisu odgovorili na upite za komentar, dok je Pentagon odbio komentirati slučaj. Nekoliko zapadnih sigurnosnih i obavještajnih dužnosnika incident je opisalo kao neobičan, uz ocjenu da su pojedini zaključci španjolske istrage možda pretjerani. Ipak, nisu ponudili drugo objašnjenje za eksplozije koje su pogodile brod niti za oštru reakciju Rusije. Što je brod prevozio i što je točno uzrokovalo njegovo potonuće i dalje ostaje nerazjašnjeno na dnu mora.