Režimi koji ulaze u rat obično se jako trude uvjeriti svoje stanovništvo da je odluka o ratu bila opravdana i da će sve žrtve biti podnošljive. U tom duhu, ruski predsjednik Vladimir Putin već više od četiri godine pokušava zaštititi stanovnike Moskve od posljedica svoje invazije na Ukrajinu. Festivali i drugi događaji održavaju se uglavnom kao i prije, a učinci nestašice opskrbe u glavnom gradu bili su ograničeni. Iako je više od milijun ruskih vojnika ubijeno ili ranjeno, vlada je očito izbjegavala regrutirati previše vojnika iz Moskve ili Sankt Peterburga, radije uzimajući topovsko meso iz udaljenih ruskih pokrajina.
No Putin više ne može uspavati Moskovljane da misle kako ih ovaj rat ne pogađa. Početkom ovog mjeseca, godišnja parada u spomen na poraz Njemačke u Drugom svjetskom ratu bila je iznenađujuće kratka i lišena većine uobičajene vojne opreme, jer se ruski diktator užasavao napada ukrajinskih dronova. Tjedan dana kasnije, Ukrajina je lansirala stotine dronova i krstarećih raketa na rusku prijestolnicu. Ta akcija, pokazala je da su višestruki prstenovi protuzračne obrane oko Moskve potpuno kompromitirani piše Phillips Payson O'Brien profesor strateških studija na Sveučilištu St Andrews u Škotskoj za The Atlantic.
Narativ koji je Putin konstruirao o pukoj „specijalnoj vojnoj operaciji“ koja ne mora uznemiriti ruske elite ni srednju klasu, sada se potpuno raspada. Svaka pretenzija da sama Moskva može ostati izvan rata nestala je. U oružanim sukobima između nacija, velike promjene u zamahu događaju se kada jedna strana izgubi kontrolu nad događajima — kada njezini vladari više ne mogu uvjerljivo reći sebi ili svojoj javnosti da je njihova strana na pragu pobjede.
Relevantnija povijesna paralela je Japan tijekom Drugog svjetskog rata. Od napada na Pearl Harbor nadalje, japanska domaća propaganda opisivala je rane pobjede kao daleko odlučnije nego što su bile i stalno uvjeravala javnost da Japan pobjeđuje u ratu sa Sjedinjenim Državama. Taj se ton nastavio čak i nakon bitke kod Midwaya u lipnju 1942., kada su američke snage zaustavile i počele preokretati japanski napredak. U toj bitci Japan je izgubio četiri nosača zrakoplova; SAD su izgubile jedan.
Unatoč tom velikom neuspjehu, japanske vlasti nastavile su stanovništvu govoriti da rat ide izvrsno. Širile su skandalozne laži, tvrdeći da je Japan potopio dva američka nosača kod Midwaya i izgubio samo jedan svoj. Vojni zapovjednici uložili su goleme napore da prikriju istinu, čak držeći ranjene mornare u izolaciji dulje vrijeme.
Međutim, u lipnju 1944. ta je farsa postala neodrživa jer su Sjedinjene Države krenule u osvajanje Marijanskih otoka — kampanju koja će japansku domovinu dovesti u domet bombardera B-29 Superfortress. Japan je usmjerio preostalu snagu na obranu tih otoka, ali je poražen u Bitki u Filipinskom moru (poznatoj i kao „Marijanski pucnjava“ zbog potpunog američkog nadmoća). U bitkama za Saipan, Tinian i Guam, SAD su preuzele strateški ključne otoke. Te pobjede značile su da će Tokio uskoro biti pod izravnim zračnim napadima. Japanska vlada nije imala drugog izbora nego reći istinu: rat ne ide tako dobro kako su prikazivali i uskoro će postati mnogo gori. Gubitak Marijanskih otoka srušio je japanskog militarističkog premijera Hidekija Toja i ohrabrio umjerenije struje unutar elite. Teško je procijeniti kako će vijesti o rastućoj snazi Ukrajine — i izloženosti Moskve budućim napadima — utjecati na javno mnijenje u Rusiji, ponajviše zbog cenzure. Kako bi stanovništvo držala u neznanju, Putinova vlada pooštrila je ograničenja na internet. No posljednjih dana kruže snimke Rusa koji izražavaju šok zbog ranjivosti svoje prijestolnice.Ukrajina je prije imala problema s preciznim sustavima oružja dugog dometa, ali čini se da je sada znatno poboljšala svoje sposobnosti ciljanja i proizvodne kapacitete. U protunapadu na Moskvu, ukrajinski projektili pogodili su niz strateških ciljeva: tvornicu elektroničkih komponenti, naftnu infrastrukturu i druge objekte.
Čak je i glavna moskovska zračna luka bila privremeno zatvorena. Nakon što je jednom probila moskovsku obranu, Ukrajina će to gotovo sigurno ponoviti. Predsjednik Volodimir Zelenski to jasno signalizira.
Ako je Zelenski u pravu, Putin će morati biti iskreniji prema ruskom narodu o katastrofi koju im je nanio. Više od četiri godine nakon početka kampanje koja je trebala trajati tri dana, Rusija nije na putu prema pobjedi. Ništa od ovoga ne znači da će Rusija odmah popustiti. Njezine snage i dalje izvode smrtonosne napade na ukrajinske gradove. Putin je povremeno prijetio nuklearnim oružjem, samo da bi ga njegov moćniji saveznik, kineski predsjednik Xi Jinping, ukorio, no ponovno diže buku oko eskalacije. No čini se da se temeljna dinamika rata promijenila. Rusija je oslabljena. Čak i bez američke pomoći, Ukrajina izgleda sve jača i sve više oblikuje rat u svoju korist. Što ruski narod bolje to shvati, Putinov položaj postaje sve gori.
Rusiji istječe vrijeme jer gubici na bojnom polju i ekonomski problemi vrše pritisak na Vladimira Putina da ozbiljno razgovara o miru, rekao je šef estonske Službe za vanjsku obavještajnu službu. Kaupo Rosin je rekao da Moskva ima još samo četiri ili pet mjeseci u kojima može diktirati mirovne uvjete s pozicije superiornosti. Rosin je iznio niz ekonomskih, vojnih i društvenih problema s kojima se Putin suočava, a za koje je rekao da će ga prisiliti na pregovore. "Vrijeme ne ide Rusiji na ruku“, rekao je šef obavještajne službe američkoj novinskoj agenciji CNN u intervjuu.
Kao šef obavještajne službe NATO zemlje i bivše sovjetske republike koja graniči s Rusijom, Rosin je rekao da puno vremena provodi analizirajući unutarnju situaciju u Rusiji. "Ne čujem više razgovora o potpunoj pobjedi. Ljudi u Kremlju prepoznaju da situacija na ukrajinskom bojištu ne ide baš dobro“, rekao je Rosin televizijskoj stanici, ističući da Rusija gubi više osoblja nego što ga može regrutirati. Rusija je posljednjih mjeseci imala teška vremena na fronti, navodno je u travnju zabilježila prvi mjesečni neto gubitak teritorija u gotovo dvije godine. Analitičari procjenjuju da moskovske snage dnevno trpe oko 1000 žrtava (mrtvih i ranjenih), a u prosjeku napreduju oko 70 metara dnevno, izvijestio je CNN.
Američki državni tajnik Marco Rubio tvrdio je sredinom svibnja da svakog svibnja pogine „15.000 do 20.000 vojnika mjesečno“.
Iako su linije bojišnice u dugotrajnoj pat poziciji, ravnoteža nadmoći dronova pomaknula se u korist Ukrajine, rekli su analitičari, a ukrajinski dronovi presretači nove generacije ograničavaju štetu koju Rusija može nanijeti. Mihailo Fedorov, ukrajinski ministar obrane, izjavio je u četvrtak da se udio dronova Shahed koje su oborili presretači "udvostručio u posljednja četiri mjeseca".
S takvim rezultatima na bojištu, do kraja ljeta Moskva "možda više neće moći pregovarati s pozicije snage", rekao je estonski šef obavještajne službe Rosin. Dodao je da je jedina opcija Kremlja za njegov deklarirani cilj osiguranja cijele istočne ukrajinske regije Donbas "neka vrsta prisilne mobilizacije", iako bi takav potez stvorio "dodatne unutarnje rizike za stabilnost" za rusko vodstvo.
"Vrlo su zabrinuti zbog unutarnje stabilnosti i vrlo je pažljivo prate“, rekao je Rosin. "Ovo nije odluka koju bi donijeli vrlo lako", dodao je. Djelomična ruska mobilizacija najavljena 2022. izazvala je unutarnju reakciju i egzodus muškaraca u vojnoj dobi.