Javna ustanova Park prirode Velebit zaključila je važan natječaj vezan uz veliko gradilište koje se treba otvoriti u kršu. Izabrana je tvrtka koja će projektirati veliku rekonstrukciju Majstorske ceste otvorene 1832. godine, koja predstavlja jedno od najvrjednijih dijelova hrvatske cestogradnje kroz povijest.
Posao će obaviti tvrtka M Plan iz Bjelovara za 34 tisuće eura bez PDV-a što se uklapa u procijenjenu vrijednost natječaja koja je iznosila tek tisuću eura više.
Posao neće biti lak obzirom da je riječ o planinskoj infrastrukturi dugoj 41 kilometar između Svetog Roka u Lici i Obrovca u Dalmaciji, a koja prelazi preko Velebita i prijevoja Mali Alan.
Mega pothvat star dva stoljeća
Majstorska cesta je na popis kulturnih dobara i danas je najpoznatija velebitska prometnica. Duga je 41 kilometar. Njena je gradnja započela 1825. godine na relaciji Sveti Rok – Mali Alan – Obrovac, piše Bauštela.hr.
Cilj graditelja je bio bitno skratiti put iz unutrašnjosti prema Dalmaciji.
Gradnja ceste potpuno je završena 1832. godine kada je svečano puštena u promet pod nazivom Majstorska cesta. Naime, na toj cesti počela je samostalna djelatnost poznatoga graditelja planinskih cesta i graničarskog časnika Josipa Kajetana Knežića. Način na koji je Knežić proveo trasu po strmoj velebitskoj padini s brojnim serpentinama između klisura i kukova u to je vrijeme predstavljao veliki, odnosno ‘majstorski’ napredak u cestogradnji.
Maksimalni nagib ceste iznosio je do 5,5 % što je u skladu i sa suvremenim propisima za gradnju prometnica. Po toj novoj velebitskoj transverzali, osim trgovačkog, od početka se odvijao i poštanski promet između Beča i Zadra. I danas je prohodana za automobile, a jedna je zanimljivosti je da pri samom završetku prolazi uz kuću u kojoj je djetinjstvo proveo Luka Modrić.
Suhozid za vječnost
Posebnost Majstorske cesta je upravo činjenica da je izgrađena prije približno 200 godina, a i dan danas svjedoči o izvanrednoj vještini graditelja. Ono što je čini posebnijom od većine cesta iz tog vremena jest pažljivo složena suhozidna tehnika, gdje kameni blokovi nisu vezani cementom, već su postavljeni tako da se oblikom i težinom drže stabilno.
Duž strmih padina podignuti su potporni zidovi koji sprječavaju klizanje zemlje i osiguravaju trajnost kolnika, dok krivudave serpentine omogućuju lakše savladavanje nagiba i učinkovitu odvodnju vode, sprječavajući eroziju. Zahvaljujući ovim promišljenim rješenjima, mnogi dijelovi ceste i danas stoje gotovo netaknuti, a njena konstrukcija i funkcionalnost otkrivaju koliko su tadašnji majstori razmišljali o dugovječnosti i otpornosti na vremenske uvjete.
Iako projekt obnove Majstorske ceste nije javno dostupan, projekcija je da će se temeljiti na očuvanju spomenutih povijesnih tehnika, koristeći lokalni kamen sličan izvornom i strogo poštujući načelo suhozida. U ovom modelu potporni zidovi i serpentine pažljivo se stabiliziraju, a sustav odvodnje se obnavlja kako bi se spriječilo nakupljanje vode i oštećenje tla.