šokantno

Jezivi detalji iz grobnice stare 400 godina: Zašto su mještani djevojci stavili srp preko grla i lokot na nogu?

Foto: AI ilustracija
Jezivi detalji iz grobnice stare 400 godina: Zašto su mještani djevojci stavili srp preko grla i lokot na nogu?
16.11.2026.
u 21:21
Polinjski ističe da je Zosja vjerojatno bila okrivljena za nedaće poput bolesti i gladi koje su često pogađale regiju u 17. stoljeću, a koje su ljudi katkad pripisivali natprirodnom djelovanju mrtvih.
Pogledaj originalni članak

Grob star 400 godina skrivao je tijelo mlade žene sa zahrđalim sječivom srpa preko grla i lokotom pričvršćenim za stopalo – jezivim znakovima zajednice koja je bila prestravljena da bi pokojnica mogla ponovno ustati iz mrtvih. Sada su znanstvenici uz pomoć drevne DNK i najsuvremenijih analiza napokon otkrili tko je zapravo bila tajanstvena Zosja i zašto su je se mještani toliko bojali, piše CNN.

Arheolozi su Zosju, kako su nazvali ovaj kostur, iskopali 2022. godine iz neobilježenog groba u blizini sela Pjen na sjeveru Poljske. Jeziv sadržaj grobnice dospio je na naslovnice diljem svijeta, a dokumentarac „Polje vampira“ iz 2024. godine pratio je istraživače dok su rekonstruirali kako je njezino lice moglo izgledati, piše Blic.

Sada je dio istih znanstvenika objavio prvo sustavno istraživanje o Zosji, koristeći se drevnom DNK i drugim naprednim metodama u pokušaju da razumije tko je ova žena bila, kako je umrla i zašto su nju – a možda i druge pokopane na istom polju prije oko 400 godina – smatrali vampirima ili demonima.

– Bilo je neobično to što su primijenjene dvije mjere opreza, dva načina da se pokaže da ovaj kostur mora ostati u grobu, što znači da je strah od povratka tijela u život bio veći – rekao je Darijuš Polinjski, glavni autor studije objavljene 30. srpnja u časopisu Journal of Archaeological Science: Reports.

Polinjski, profesor na Institutu za arheologiju Sveučilišta Nikola Kopernik u Torunju, i njegovi kolege započeli su iskopavanja lokaliteta u Pjenu kod Dombrove Helminjske još 2005. godine. Ovo seosko polje korišteno je kao groblje oko četiri generacije u 17. stoljeću, a na lokalitetu je otkriven ukupno 101 grob iz tog razdoblja.

Groblje je najvjerojatnije bilo protestantsko zbog potpunog izostanka nabožnih predmeta, poput križeva i medaljona karakterističnih za katoličke sprovode. U to vrijeme na tom području, uz pretežno katoličko poljsko stanovništvo, živjele su protestantske skupine iz Njemačke i Nizozemske – ponajprije luterani i menoniti. Iako su lokoti pronalaženi i na židovskim grobljima u Poljskoj, autori studije navode da lokalitet nije imao druge odlike koje bi upućivale na židovski grob.

– One su nedvojbeno doživljavane kao potencijalno opasni leševi koji bi mogli nauditi živima ako se ne onesposobe na ovaj način – rekao je John Blair, profesor emeritus srednjovjekovne povijesti i arheologije na Sveučilištu u Oxfordu, govoreći o ženama pokopanima sa srpovima preko grla.

– Mjere „ubijanja leševa“ široko su potvrđene u pokopima u mnogim epohama i diljem svijeta, iako se čini da je ova specifična praksa karakteristična za ranonovovjekovnu Poljsku.

Srp su joj stavili naknadno, a u usta ubacili tajanstveni predmet

Nekoliko desetaka grobnica na ovom polju imalo je položaje tijela ili predmete koje studija opisuje kao devijantne ili atipične. Među njima su dijete pokopano licem prema dolje, kostur postavljen kao na raspeću, grobovi s kamenjem poslaganim oko lubanje kao da bi se spriječilo grizenje ili pomicanje, kao i drugi grobovi sa srpovima i lokotima.

– Lokacija groblja u Pjenu – udaljena od sela, na padini pokraj raskrižja i daleko od crkve ili kapele – upućuje na to da je polje možda služilo kao „mjesto za pokapanje pojedinaca koje je društvo odbacilo, bez obzira na njihov društveni status, i kojih su se ljudi vjerojatno bojali i poslije smrti“ – napisali su istraživači.

– Ovakva mjesta pokapanja uglavnom su izostavljana iz pisanih izvora, što objašnjava nedostatak podataka o njima. Ovakav način pokapanja primjenjivan je za samoubojice, heretike, strance bez građanskog prava, skitnice i tragično preminule – naveo je tim.

Lokot trokutastog oblika bio je pričvršćen za nožni palac pokojnice kada je Zosja prvotno pokopana, iako je pronađen otključan. Srp, koji je imao dršku od breze, johe ili javora, postavljen je preko njezina vrata naknadno, tako da joj odrubi glavu ako pokuša ustati iz mrtvih.

Studija iznosi hipotezu da je srp dodan prije nego što se tijelo potpuno raspalo, jer nijedan zglob nije bio odvojen niti pomaknut, što bi arheolozi očekivali da je grob otvaran nakon što je tijelo postalo kostur. Ovaj nalaz, kažu autori, upućuje na to da je meko tkivo i dalje držalo kostur na mjestu.

Istraživači su također otkrili da je u Zosjina usta ili nos nakon smrti ubačen predmet koji sadrži bakar i zlato. U studiji se navodi da taj predmet, koji je ostavio zelenkastu obojenost na njezinu nepcu, najvjerojatnije nije bio novčić, jer omjer bakra i zlata nije odgovarao povijesnim legurama. Stavljanje takvog predmeta u tijelo vjerojatno je također predstavljalo „antidemonsku praksu“.

DNK i analiza zuba otkrili odakle je zapravo došla

Kako bi odgovorili na ovo pitanje, istraživači su proučavali Zosjinu DNK i kemijske potpise, odnosno izotope različitih elemenata poput kisika i stroncija u njezinim ostacima. Nalazi, međutim, nisu bili potpuno jednoznačni.

Znanstvenici vjeruju da je Zosja djetinjstvo vjerojatno provela u toj regiji, jer su kemijski potpisi u njezinu zubnom tkivu pokazali da je konzumirala hranu i vodu iz lokalnih izvora, slično kao i kod drugih tijela pokopanih na tom groblju. Ipak, autori napominju da bi odrastanje u drugim dijelovima srednje Europe dalo slične obrasce.

– Zosjina mitohondrijska DNK, koja je omogućila istraživanje podrijetla po majčinoj liniji, ukazala je na to da je možda imala bliske rođake – majku, baku ili prabaku – čije je podrijetlo povezano sa skandinavskim populacijama. Međutim, to je samo jedno od nekoliko mogućih geografskih podrijetla njezine loze, jer tim nije uspio izdvojiti jezgrenu DNK koja bi pružila detaljnije informacije.

Genetičar Shai Carmi, izvanredni profesor na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, koji nije sudjelovao u ovom istraživanju, objasnio je da je mitohondrijska DNK vrlo kratak fragment genoma koji se nasljeđuje samo od majke te da se ova konkretna sekvenca javlja diljem Europe.

Bogatija od kralja i kraljice

Istraživački tim mnogo je sigurniji u to da je Zosja, koja je imala između 17 i 19 godina kada je umrla, potjecala iz vrlo bogate obitelji. Tragovi svilene tkanine pronađeni blizu njezine lubanje – koji su vjerojatno bili ukras na kapi – sadržavali su metalne niti napravljene od čistog zlata i srebra. Usporedbe radi, pogrebne odore poljskog kralja Sigismunda III. Vase i kraljice Konstance od Habsburga, pokopanih otprilike u isto vrijeme u Krakovu, ne sadrže nijednu nit čistog zlata.

Ranija ispitivanja Zosjina kostura upućivala su na to da je možda imala hemangiom – vaskularni tumor – na prsnoj kosti, što je moglo izazivati bol i stvoriti deformaciju ili oteklinu na prsima. Međutim, prema najnovijoj studiji, na njezinim ostacima nema dokaza o traumi ili patološkim stanjima koja bi dovela do njezine smrti.

Daljnja istraživanja su u tijeku, a Polinjski kaže da bi dodatne analize DNK uzoraka mogle približiti znanstvenike otkrivanju uzroka smrti ove mlade žene – iako će točan razlog straha koji je izazivala možda dulje ostati tajna.

Polinjski ističe da je Zosja vjerojatno bila okrivljena za nedaće poput bolesti i gladi koje su često pogađale regiju u 17. stoljeću, a koje su ljudi katkad pripisivali natprirodnom djelovanju mrtvih. Devijantni pokopi bili su razmjerno česti u Poljskoj i mnogim dijelovima Europe u tom razdoblju, i iako riječ „vampir“ nije bila u širokoj uporabi sve do 18. stoljeća, oni su poslije postali poznati kao vampirski pokopi.

Martyn Rady, profesor emeritus povijesti srednje Europe na Sveučilišnom koledžu u Londonu, suglasan je da je Zosja primjer takva pokopa.

– Tadašnji mještani vjerovali su da bi ova žena mogla biti povratnik iz mrtvih, pa su izabrali dva načina da spriječe njezin povratak: lokot i srp – rekao je on. – Druge metode korištene drugdje u srednjoj Europi uključuju probadanje kolcem, odrubljivanje glave, polaganje trnja preko leša i jednostavno spaljivanje.

 Tim planira detaljnije proučavanje mnogih drugih grobnica na ovom lokalitetu kako bi raspetljao zašto su ljudi koji su pokopali Zosju otišli toliko daleko kako bi bili sigurni da će ona zauvijek ostati u svojem grobu.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.