PREŽIVIO MASAKR

Hrvat u paklu terora u Parizu: 'Žena mi je umrla na rukama'

Foto: VL FOTO
pariz
Foto: VL FOTO
pariz
26.11.2015.
u 10:50
Kobnog 13. studenoga Josip Antičević je sa suprugom Armelle otišao proslaviti uspješan posao u Bataclanu: 'Stvorovi su mi ubili voljenu'
Pogledaj originalni članak

Više nisam isti čovjek. Moj život i 25-godišnji brak s Armelle bio je sretan, no ovo je prvi put da sam strašno tužan, iskreno nam govori Hrvat Josip Antičević (47). Njegova voljena supruga ubijena je u pariškom terorističkom napadu u sali Batachlan, a on je uspio preživjeti masakr. Taj kobni 13. studeni  za ovaj sretan bračni par počeo je savršeno - pokrenuli su privatni posao panoramskog razgledavanja Pariza sa Sienne i zaključili važan ugovor. U tim trenucima sreće, opijeni ljubavlju i uspjehom, ni pretpostavljali nisu da su im to posljednji zajednički sati i da je  Armelle (46), kratko prije odlaska na koncert, posljednji put zagrlila i poljubila svoju djecu od 11 i 13 godina.

- Uživali smo u koncertu kad smo   odjedanput začuli strahovitu buku . Vidjeli smo tri napadača s automatskim oružjem. Sjećam se kako je jedan od njih uzviknuo da je to za braću u Siriji i Iraku. Počeli su pucati i bacili smo se na tlo , a kad su se teroristi počeli uspinjati stubama, krenuli smo prema izlazu - svjedoči Josip Antičević.

Trčeći preko trupala, nadomak izlazu, njegova supruga  pogođena je hicem u leđa te mu se beživotno srušila na ruke . Očajan ju je grčevito držao dok se pokušavao dočepati izlaza. - Dva policajca su razmjenjivala vatru s teroristima. Jedan od njih me je pokušao izvući, ali je  nisam želio ispustiti.  Povukao me je, a  njezino tijelo iskliznulo mi je iz ruku i ostalo ležati kraj vrata . Izašavši, vikao sam im da mi je supruga ostala unutra, čak sam se s dvojicom časnika pokušao progurati do dvorane, no spriječili su me. To dvoje ljudi su mi spasili život - govori nam.  Još nesvjestan ubojstva supruge koja mu je izdahnula na rukama, ali i svega što je proživio, Josip je prikupio posljednju mrvicu snage da nazove djecu.

‘Tata, hvala Bogu što barem tebe imamo živog!’

- Stariji sin odmah se javio i rekao mi: ‘Tata, hvala Bogu što barem tebe imamo živog!’. Potekle su mi suze, to je strašno - potreseno govori. Suprugu Armelle pamti kao ženu s najljepšim osmijehom i prepunu živosti. Radila je za tvrtku Logika dizajn u pariškom predgrađu Boulogne, a bila je  brižna supruga i majka. - Nikad nije bila rasist te je u ljudima vidjela samo dobro. Uvijek je bila nasmiješena. Voljela je Hrvatsku i sanjala o plantaži maslina na Hvaru . Bila je najljepši dar mojeg života - s tugom u glasu govori Josip koji je rođen u Francuskoj, no do prve godine je živio u Vinkovcima. O pariškome masakru govori s gađenjem, jezom i tugom. -  Ti stvorovi nisu ljudi.  Znam da je moja supruga uz djecu i mene te da nas pazi - zaključio je.

Nedosanjani san

Josip je rođen u Parizu, no do svoje prve godine živio je u Vinkovcima. Sljedećih mjeseci supruga i sinovi trebali su dobiti hrvatsko državljanstvo. Njoj u spomen, Josip će sljedećeg ljeta kupiti plantažu maslina na Hvaru o kojoj je oduvijek sanjala.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.