Nešto manje od trećine imigrantskih kućanstava iz Bosne i Hercegovine u Sjedinjenim Američkim Državama dobiva socijalnu pomoć, no, unatoč tomu, i dalje se nalaze na dnu ljestvice koju je nedavno objavio američki predsjednik Donald Trump.
Javna pomoć
Riječ je o dokumentu pod nazivom "Stopa korisnika socijalnih davanja među imigrantima prema zemlji podrijetla", a riječ je o popisu koji prikazuju postotak imigrantskih kućanstava u SAD-u (prema zemlji podrijetla) koja primaju neku vrstu javne pomoći ili socijalnih davanja - npr. pomoć za hranu (SNAP), zdravstvene potpore, druge državne povlastice. Na prvom su mjestu građani Butana, od kojih 81,4 posto prima neki oblik javne pomoći, dok se na začelju ljestvice nalazi Bermuda s postotkom od 25,5 posto. Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, postotak državljana koji primaju neki oblik javne pomoći ili socijalnih davanja iznosi 32,4 posto. Ovaj podatak svakako ide u prilog tezi da državljani BiH u značajnoj mjeri financijske potrebe svojih obitelji zadovoljavaju redovitim poslovima, a što za posljedicu ima i visok stupanj socijalizacije. Ipak, ove podatke valja promatrati s određene distance s obzirom na to da postoji nekoliko elemenata na koje treba uputiti, a bez čijeg bi objašnjenja mogli biti doneseni pogrešni zaključci.
Prvo, podaci se odnose na kućanstva, a ne na pojedince. To znači da se svako kućanstvo broji kao korisnik ako bilo koji član tog kućanstva prima pomoć, uključujući i djecu koja su možda rođena u SAD-u i imaju prava na povlastice. To može značajno povećati broj kućanstava koja se smatraju korisnicima. Neki stručnjaci i komentatori ističu da Trumpova ljestvica ne daje kontekst - npr. ukupni broj kućanstava po zemlji, relativnu starost populacije, razinu integracije u tržište rada itd. Bez toga postoci mogu biti pogrešno interpretirani. Također, statistike imigranata ne govore same po sebi o "teretu" ili doprinosu tih zajednica - mnogi ekonomisti naglašavaju da određene imigrantske skupine dulje rade i plaćaju doprinose, a neke statistike pokazuju da imigranti ukupno doprinose više nego što uzimaju.
Zemlje s najvišim stopama korištenja državnih naknada su Jemen (75,2 posto), Somalija (71,9 posto), Maršalovi Otoci (71,4 posto), Dominikanska Republika (68,1 posto), Afganistan (68,1 posto), Kongo (66 posto), Gvineja (65,8 posto), Samoa (63,4 posto) i Zelenortski Otoci (63,1 posto).
Najniže stope
Zemlje i regije s najnižim stopama korištenja državnih naknada su Bermuda (25,5 posto), Saudijska Arabija (25,7 posto), Izrael/Palestina (25,9 posto), Argentina (26,2 posto), Južna Amerika (26,7 posto), Koreja (27,2 posto), Zambija (28 posto), Portugal (28,2 posto), Kenija (28,5 posto) i Litva (29,2 posto). SAD ima prilično razgranat sustav socijalnih davanja, ali on je manje univerzalan nego u većini europskih zemalja i često je uvjetovan prihodima, radnim statusom ili imigracijskim statusom. Među ostalima, tu su zdravstveno osiguranje za osobe s niskim prihodima (siromašni, trudnice, djeca, osobe s invaliditetom), CHIP (Children's Health Insurance Program) za djecu iz obitelji koje zarađuju "previše" za Medicaid, ali premalo za privatno osiguranje, kao i Medicare za osobe 65+ i osobe s invaliditetom (nije "socijalna pomoć" u klasičnom smislu jer se financira doprinosima). U kontekstu prehrane među socijalnim davanjima su SNAP (Food Stamps) pomoć za kupnju hrane, WIC, dodatna prehrana za trudnice, dojilje i malu djecu, kao i National School Lunch/Breakfast Program, odnosno besplatni ili subvencionirani obroci u školama.
Kada govorimo o stanovanju, postoje i Section 8 (Housing Choice Voucher Program) koji subvencionira najamninu, Public Housing koji se odnosi na državna ili lokalna socijalna stanovanja te Emergency Rental Assistance, odnosno pomoć kod sprječavanja deložacija.