Pelješki most, jedan od najvećih infrastrukturnih projekata u modernoj hrvatskoj povijesti, trebao je biti simbol povezivanja juga zemlje, ali i primjer kvalitetno uređenog javnog prostora. Međutim, svega četiri godine nakon njegova otvaranja, slika s odmorišta uz most ostavlja sasvim drukčiji dojam.
Sadnja stabala često je sastavni dio uređenja javnih prostora i novih infrastrukturnih projekata, no bez redovitog zalijevanja i održavanja takvi zahvati lako završe sušenjem mladih sadnica. Upravo je takav prizor, prema objavi Facebook profila Vrtlar Kruno, zabilježen na odmorištu s pogledom na Pelješki most.
Uz fotografije gotovo potpuno osušenih stabala objavljeno je: "Žalosni prozori s odmorišta gdje puca lijepi pogled na Pelješki most - posušila se gotovo sva stabla! Čija je bila odgovornost i nadležnost brinuti se o stablima, Hrvatske ceste, koncesionar ili lokalna samouprava? Vidite čak i tada kada projekti uključuju stabla, o njima se nakon sadnje očito nitko više ne brine! Nadam se samo da ih neće građani morati platiti".
Objava je izazvala različite reakcije građana, među kojima su mnogi upozorili da ovo nije izoliran slučaj. Jedan komentator naveo je da se slični prizori mogu vidjeti diljem Hrvatske.
"Na jako puno mjesta diljem HR ista situacija, pofotkaju se uz drvca dok ih sade, a kasnije na njih zaborave k'o na smrt. I totalno je nebitna lokacija, drvenaste sorte zahtijevaju 5 godina brige, zalijevanja pa i zaštite nadkorijenskog dijela, prije nego li se praf zakorijene. Trebalo bi napraviti računicu koliko je toga tak posađeno, prepušteno samo sebi i propalo. Nisu to bile male cifre kad se sadilo". Drugi su ocijenili da je riječ o nemaru i nebrizi te upozorili da mlada stabla u prvim godinama zahtijevaju obilno zalijevanje, osobito na mjestima izloženima jakom suncu.
"Mlada stabla treba zalijevati vrlo obilno prve dvije godine, dok korijen ojača. Pogotovo na tako suncu izloženom mjestu. Ne zalijeva se ni u Zagrebu pa vidimo isto takve prizore osušenih sadnica. Po parkovima, grobljima itd. To je samo nemar i nebriga. Rasipništvo".
Dio komentatora pitao je tko je konkretno bio zadužen za održavanje posađenog zelenila.
"Postavili ste ključno pitanje: 'Čija je bila odgovornost i nadležnost brinuti se o stablima?' Bojim se da je odgovor - nitko o tome nije razmišljao! Svi vole u nove projekte stavljat zelenilo, a nitko ništa ne održava". Sličnu poruku poslali su i drugi, ističući da bi za propadanje sadnica morala postojati jasna odgovornost.
"Nažalost tako čest slučaj u mnogim mjestima. Netko s imenom i prezimenom je odgovoran za ovo, netko je imao dužnost brinuti o stablima i pratiti rast. Nevjerojatno u koliko slučajeva samo zasade stablo i misle to je to, nek se samo dalje brine za sebe". Bilo je i komentara koji su upozorili na dojam koji takav prizor ostavlja na posjetitelje i turiste.
"Neka vide turisti kako se brinemo o svojoj zemlji, sramota", poručio je jedan korisnik, dok je drugi dodao: "Tužno da se o zelenilu nitko ne brine. Lako je posaditi al' odgojiti u pravu zelenu oazu je dugoročan posao". Za sada nije poznato tko je bio zadužen za održavanje stabala na odmorištu niti hoće li osušene sadnice biti zamijenjene.