Žene u nogometu danas su sasvim normalna pojava, ali je nekada za to bila potrebna izuzetna hrabrost, koju sam, na svu sreću imala, jer u suprotnom ne bih bila ponosna na svoju sudačku karijeru koja traje punih 15 godina, riječi su Slađane Jovičić (34), porijeklom iz Gornjih Kladara, koja od ove godine na grudima nosi znak FIFA sudca.
Srpčanka, koja već desetak godina živi i radi u slovenačkom Kopru, cijeli život posvetila je nogometu. Za razliku od svojih vršnjakinja koje su bile okupirane provodom i izlascima, ona je slobodno vrijeme provodila igrajući nogomet sa bratom i djecom iz sela.
"Kao djevojčica željela sam raditi sve što i moj brat. Igrali smo svakodnevno nogomet, a onda se on prijavio za sudca, ali ubrzo odustao. Naravno, to sam pokušala i ja, ali nisu primali žene. Iduće godine su mi dozvolili i prijavila sam se na kurs koji je vodio legendarni srbački sudac Dragan Marić. Imala sam nepunih 18 i tako je sve počelo", kaže Slađana.
Počela je suditi mali nogomet sa starijim kolegama, pa zatim dječje lige, a onda je uslijedio veći izazov, područne i regionalne lige u Republici Srpskoj, vrlo brzo doguravši do zvanja republičkog sudca.
Dodaje da je bilo svega u tom periodu, pa je tako znala praviti greške koje joj se danas ne bi dogodile.
"Tako sam jednom prekinula napad kako bih vezala vezice. Bilo je i smiješnih situacija. Dijeleći pravdu u regionalnoj ligi, kao glavni sudac, lopta me je u prvoj minuti tako pogodila u glavu da minut-dva nisam došla sebi. Naravno, to je bilo zbog mog lošeg položaja, što sam tek kasnije shvatila. Imala sam dosta propusta koje nikada neću zaboraviti. Da sam znala što me sve čeka, ne vjerujem da bih se odlučila za taj put. Sreća, pa nisam znala", kaže Slađana.
Nazočila je i raznim tučnjavama na terenu, te doživljavala verbalne provokacije, ali sve je stoički izdržala jer je ljubav prema nogometu bila jača.
"Muškarci reagiraju različito, jedni su kulturni i simpatično im je kada vide ženskog sudca, a drugi se pitaju što žena radi na utakmici i što zna o nogometu. Nekoliko puta sam čula i povike kao što su: Idi kući, kuhaj ručak, i slično. Ali sve to doživljavam kao šalu", kaže Slađana.
Nakon udaje prestala je suditi, a stanka je trajala oko dvije godine.
"Mnogo sam patila i plakala svaki put kada bih gledala neku utakmicu na televiziji. Tada me je muž nagovorio da kontaktiram udruženje nogometnih sudaca u Kopru, što sam i učinila. Lijepo su me prihvatili, ali morala sam krenuti ponovno od najnižih liga. Nisu mi priznali ni republički ispit. Međutim, bila sam dovoljno uporna da počnem sve ispočetka", prisjeća se Slađana.
Naporan rad i trud se isplatio, tako da je ove godine konačno dosanjala svoj san. Okitila se FIFA grbom kao jedna od šest žena u Sloveniji koje imaju ovaj privilegij. Time je dobila pravo suditi međunarodne utakmice, za sada kao pomoćni sudac. Već je imala priliku dijeliti pravdu na prijateljskoj utakmici između Irana i SAD, a sa velikim iščekivanjem čeka prvu zvaničnu utakmicu.
"Stalno nadograđujem svoje znanje i često nam organiziraju razne seminare na kojima gostuju vrhunski stručnjaci. Mnogo sam naučila od Aleksandre Česen i Tanje Subotić koje su cijenjene u sudačkom svijetu i koje također imaju licenciju FIFE. Dobijala sam priliku asistirati na njihovim utakmicama. Imam i tu čast da je predsjednik našeg društva u Kopru najbolji sudac svijeta za prošlu godinu Damir Skomina i često slušam njegova predavanja, a u svakom trenutku mu se mogu obratiti za savjet", ističe Slađana.