Da je živ, danas bi slavio 64. rođendan - 12. ožujka 1962. godine u Sarajevu je rođen Dražen Ričl, prvi i nikad zaboravljeni pjevač Crvene jabuke, jedan od osnivača tog kultnog sarajevskog benda 1980-ih. No, sudbina je htjela drukčije. Imao je samo 24 godine kada je, na vrhu popularnosti, preminuo od posljedica teške nesreće koju je s kolegama iz benda doživio 18. rujna 1986. godine u Jablanici, mogli bismo reći, na pragu Mostara gdje su putovali na svoj prvi veliki samostalni koncert.
U posebno emotivnoj objavi Dražena Ričla danas se prisjetio i Branko Đurić Đuro.
- Nedostaješ 40 godina... Najbolji od nas ... Zauvijek duboko ispod kože... #danasbislavilitvojrodjendan - napisao je Đuro na svome Facebook profilu uz crno-bijelu fotografiju s nikad neprežaljenim prijateljem iz Sarajeva.
Objava je prikupila tisuće lajkova i stotine komentara, a neki od njih pokazuju koliko su Crvena jabuka i Dražen Ričl 80-ih godina prošlog stoljeća značili za glazbenu scenu bivše države. Mnogi su se popularnog Zije prisjetili i nekima od najpoznatijih stihova iz hitova Crvene jabuke:
- Koja fotka... pamtim vas ovakve iz "sarajevskih generacijskih dana".
- Boli me i guši '86-a, da mi je sad znati, kuda odoše, dani odoše.
- Tugo, nesrećo...
- Duša Sarajeva 80-ih...
Dražen Ričl, osim glazbom, bavio se, među ostalim, i glumom. Karijeru je počeo je u bendovima Ozbiljno pitanje i Znak Sreće, no pravi trag ostavlja dolaskom u kultni sastav Elvis J. Kurtović & His Meteors. Tamo je, zahvaljujući svom virtuoznom sviranju gitare, zaradio legendarni nadimak kojim su ga najavljivali na koncertima:
"Zijo, najbrža ruka srednje Bosne, uključujući i zajednicu općina Tuzla – car pare, magle i ostalih vremenskih nepogoda."
Ričl je bio jedan od osnivača i ključnih aktera sarajevskog kulturnog pokreta "Novi primitivizam", koji je na jedinstven, humorističan način secirao tadašnje društvo. S kolegama Neletom Karajlićem, Zenitom Đozićem, Borisom Šiberom i Zlatkom Arslanagićem stvarao je humorističnu radijsku emisiju "PRIMUS" (Priče i muzike subotom), preteču legendarne sarajevske humoristične serije Top lista nadrealista, a i sam je bio član njezine kultne prve postave (1984.), kao i jedan od ključnih "nadrealista" Branko Đurić Đuro koji se danas s tugom prisjetio Zije.
Početkom 1985. godine sa Zlatkom Arslanagićem, Ričl osniva Crvenu jabuku, bend koji će u samo godinu dana postati glazbeni fenomen. Pridružili su im se Aljoša Buha, Darko Jelčić Cunja i Dražen Žerić Žera, koji je nakon pogibije zamijenio Ričla kao pjevač.
Prvi album objavili su 1986. godine. Ploča je postigla nevjerojatan uspjeh, a hitovi poput "Bježi, kišo, s prozora", "Dirlija", "S tvojih usana" i "Nek te on ljubi" postali su himne jedne mladosti. Ričlov ranjivi, ali iskreni vokal i romantični tekstovi osvojili su srca publike diljem bivše države, a Crvena jabuka se vinula u sam vrh glazbene scene. Činilo se da je pred njima blistava budućnost.
No, onda se dogodio kobni 18. rujna 1986. U dva auta, Fićom i Golfom, članovi Crvene jabuke jurili su prema stadionu. No, kod Jablanice se Fićo, u kojem su bili Dražen Ričl, basist Aljoša Buha i gitarist Zlatko Arslanagić, frontalno sudario s kamionom. Aljoša Buha preminuo je na licu mjesta, Arslanagić je bio lakše ozlijeđen, dok je Ričl zadobio teške ozljede glave, čija je borba za život trajala 13 dana.
Dražen Žerić Žera i Darko Jelčić, koji su se vozili u drugom autu, prošli su pored smrskanog Fiće samo nekoliko minuta nakon nesreće, ne sluteći da se radi o njihovim prijateljima. Za stravičnu vijest doznali su tek u Mostaru, kada su shvatili da se ostatak benda ne pojavljuje.
Žera se kasnije prisjetio potresnih scena na stadionu.
"Tek je oko pola 8 navečer došla policija. Nastao je muk na stadionu, ugasili su muziku i kako smo mi krenuli prema bolnici u Mostaru, tako je i s nama krenula sva ta publika. Ispred bolnice bilo je tri, četiri tisuće ljudi", ispričao je Žera.
Nakon nesreće, Dražen Ričl hitno je prevezen u mostarsku bolnicu, a potom helikopterom na Vojno-medicinsku akademiju (VMA) u Beogradu. Liječnici su se gotovo dva tjedna borili za njegov život. Nažalost, Zijo se nikada nije probudio iz kome. Preminuo je 1. listopada 1986.
Pokopan je na sarajevskom groblju Bare. Jedna od posljednjih pjesama koje je napisao za drugi album, čije je demo-snimke bend dovršio neposredno prije tragedije, nosila je proročanski naslov "Tugo, nesrećo". Nakon tragedije, preostali članovi su, na nagovor kolega, odlučili nastaviti s radom u spomen na Ziju i Aljošu. Već 1987. objavili su album "Za sve ove godine", posvećen preminulim prijateljima.
Na mjestu nesreće kod Jablanice 2009. godine postavljena je spomen-ploča u obliku presječene jabuke, na kojoj su uklesani Zijini stihovi:
"Prođe august srećo moja, vrijeme da se rastane. Bilo je izgleda previše lijepo da nam tako ostane."