Rat je jako pogodio Pušenje. Što je bilo najvažnije htjeti i napraviti da jedno Pušenje ne poklekne, ne odustane ili u potpunosti ne nestane sa scene?
Zabranjeno pušenje je imalo svoju publiku i njenu podršku bez obzira što nije postojalo nekih 6 - 7 godina. Ostavili smo trag u ljudima i naše su se pjesme nastavile svirati po plažama i parkovima. Naš zadatak nije bio toliko težak kao obnoviti hidrocentralu ili Stari most jer priča Pušenja je ipak više u sferi emocija, a emocije i pjesme je puno lakše vratiti nego materijalnu baštinu. Kako su emocije duhovna stvar tako je taj posao puno više ovisio od publike negoli od nas, a publika i ljudi su nas prihvatili i podržali. Hvala im.
Jeste li došli do točke na kojoj računica kazuje da dulje živite izvan Sarajeva nego u Sarajevu? Kako vam je ne biti svakodnevno u Sarajevu?
- Ne mogu se smatrati nekom velikom dijasporom jer nisam otišao daleko, i u Sarajevu, gdje mi živi majka, svakih sam 7 - 8 dana.
Godišnje dolazim najmanje 20 - 30 puta tako da sebe ne doživljavam kao čovjeka koji je izgubio kontakt sa Sarajevom, ne osjećam se izoliran od Sarajeva.
Sarajevo mi je uvijek bila baza i inspiracija bez obzira gdje živio.
Koji vam je trenutak ostao u najdubljem sjećanju tijekom karijere prije ratnog Pušenja?
- Baš u Mostaru ima dobra provala. Tadašnji organizator vozio nas je kroz Mostar, i kako vozi, vidi on sa strane automobil koji je udario u nespretno postavljen, više na cesti nego pokraj nje, kontejner za smeće, i vozača tog vozila koji stoji pored i viče na komunalnu službu, na ljude, na kontejner, i koji šutira kontejner nogom.
Na cijelu tu situaciju organizator otvara prozor i dovikuje vozaču: ‘ma braca, nemojte se svađati, nagodite se’.
Koliko je uopće istine u tom Maršalu što je crk’o?
- Sve je manje-više istina osim toga da smo imali pojačala Marshall jer tih godina nikada nismo imali Marshallova nego Voxova pojačala. Nele se malo zajebavao na tu temu.
Kako se pripremate za nastupe i toliku emotivnu potrošnju?
- Otkrit ću vam plan: nikada nemamo ni set listu, ni plan koncerta. Mislim da je najbolje kada koncert nema plan i kada se odvija pred ljudima kao zajednička kemija benda i ljudi.
Zato smo kroz sve ove godine postigli da nismo dosadili sami sebi, jer kada bend dosadi sam sebi sigurno će ubrzo dosaditi i publici.
Ima li istine u anegdoti da je mostarska publika Neletu dobacila ‘kolika su ti usta možeš dvije pjesme odjednom pjevati’? Ima li još koja anegdota s mostarskom publikom?
- Često smo znali s mostarskom publikom završiti u kafiću i družiti se i prije i poslije koncerta.
Veliki sam prijatelj bio, i još sam, s ekipom iz benda Šareno kamenje i ovom ih prilikom pozdravljam. Anegdota:
Kasna je noć i mi smo pred kućom jednoga od ekipe iz Šarenog, kojega ne želim sada imenovati, i rastajemo se.
Tip izlazi iz automobila i kako ne želimo završiti druženje odlučimo zapaliti po još jednu cigaretu. Međutim, naravno da nitko više nije imao cigareta jer je bilo četiri ujutro te se on viknu ‘baba! baba!’, kad na balkon zaista izađe baba.
‘Baci mi cigarete’ viče on, a ona mu odgovara ‘ali, sine, pukla je kutija... ako bacim sve će se rasuti’, na što će on ‘stavi ih bona u džep pa skoči’. (smijeh)
Što ‘raja’ može od Zabranjenog pušenja očekivati na Mostar Summer Festu?
- Zabranjeno pušenje i Mostar su jedan igrač i mislim da ćemo opravdati poziv saveznog kapetana. Pozdrav ‘raji’.