Trendovi u uređenju interijera stalno kruže, a jedan od najprepoznatljivijih simbola 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća – staklena opeka (staklene prizme) – ponovno se vraća u domove u znatno modernijem izdanju.
Iako je vrhunac popularnosti doživjela prije nekoliko desetljeća, povijest staklene opeke seže u 1886. godinu, kada ju je patentirao švicarski arhitekt Gustave Falconnier. Komercijalni uzlet uslijedio je 1930-ih, a prigrlili su je velikani modernizma poput Le Corbusiera te Pierre Chareau, autor pariške Maison de Verre (Staklene kuće) iz 1932. godine. Tijekom 80-ih staklena opeka postala je sveprisutna u kupaonicama i pregradnim zidovima, no upravo je pretjerana i nekreativna primjena dovela do njezina pada i reputacije zastarjelog materijala tijekom 90-ih, piše Delo in Dom.
Prekretnicu u njezinu povratku označili su suvremeni arhitektonski projekti, poput zgrade Hermès u Tokiju (Renzo Piano, 2001.) i projekta Crystal Houses u Amsterdamu (MVRDV, 2016.).
Danas se staklena opeka uspješno vraća u interijere, prije svega kao pregrada u kupaonicama koja zamjenjuje klasično staklo na tuševima te kao atraktivan pregradni zid u dnevnim zonama. Dostupna je u širokom rasponu boja, reljefnih tekstura i novih sustava ugradnje bez žbuke. Njezina ključna prednost ostala je nepromijenjena: dijeli prostor bez zatvaranja, propušta prirodnu svjetlost i istodobno pruža znatno više privatnosti od prozirnog stakla.