Istraživanje provedeno na gotovo 10.000 zaposlenika diljem Europe i obiju Amerika pokazalo je kako većina smatra da umjetna inteligencija uljepšava njihov profesionalni ugled, pri čemu čak 64 % njih priznaje da ju je koristilo za obavljanje zadataka koje ne bi mogli riješiti sami. To otvara neugodno pitanje za menadžere koji odlučuju o tome koga unaprijediti.
Uredski radnici imaju tihu, novu prednost koju njihovi šefovi ne mogu uvijek uočiti.
Istraživanje koje je u utorak objavio Use.AI, platforma koja objedinjuje nekoliko velikih jezičnih modela u jednu pretplatu, obuhvatilo je 9.684 zaposlene odrasle osobe u SAD-u, Ujedinjenom Kraljevstvu, Kanadi, Europskoj uniji i Latinskoj Americi.
Studija je pokazala da je 52 % ispitanika izjavilo kako ih je umjetna inteligencija učinila iskusnijima nego što doista jesu, stvarajući sliku u kojoj isporučeni rezultati nadmašuju stvarne vještine.
Čak 64 % njih reklo je da je koristilo umjetnu inteligenciju kako bi dovršilo posao koji inače ne bi mogli napraviti samostalno, dok je 43 % navelo da im je pomogla preuzeti odgovornosti za koje se još nisu osjećali kvalificiranima.
Nadalje, 35 % ispitanika priznalo je da bi se bez nje mučili u obavljanju pojedinih dijelova svoga trenutnog posla, a četvrtina strahuje da poslodavac vjeruje kako su sposobniji nego što u stvarnosti jesu.
Menadžeri toga doista često nisu svjesni: 39 % radnika potvrdilo je da su predali rad u kojem im je pomogla umjetna inteligencija, a da to nisu spomenuli, dok je 30 % njih prihvatilo pohvale za posao koji je u znatnoj mjeri odradila tehnologija.
Ni jedno ni drugo nužno ne krši pravila jer većina radnih mjesta nema obvezu prijavljivanja korištenja ovih alata, no to znači da se radni učinak procjenjuje bez uvida u to koliki je dio posla zapravo prepušten tehnologiji.
Posljedice se odražavaju i na napredovanje u karijeri, budući da je 19 % ispitanika reklo kako je rad potpomognut umjetnom inteligencijom pridonio njihovu promaknuću.
Trebate li to priznati šefu?
Očito rješenje – obveza da zaposlenici prijave svako korištenje umjetne inteligencije – pristup je koji tvrtka iza ovog istraživanja ne podržava u potpunosti.
„Ne smatram da bi tvrtke trebale zahtijevati od zaposlenika prijavu svake interakcije s umjetnom inteligencijom”, izjavio je za Euronews Ihor Herasymov, suosnivač i izvršni direktor platforme Use.AI.
„To bi brzo postalo nepraktično jer ovi alati postaju sastavni dio svakodnevnog softvera i rutinskog rada”, objasnio je Herasymov, predlažući uži kriterij.
„Korisniji prag jest pitanje je li umjetna inteligencija materijalno oblikovala bit rada. Ako je generirala značajan dio analize, preporuke, prezentacije, programskog koda ili drugog važnog rezultata, zaposlenici bi tu pomoć trebali prijaviti.”
Cilj, istaknuo je, ne bi trebao biti nadzor zaposlenika.
„Svrha ne bi smio biti nadzor. Poslodavcima bi to trebalo pružiti dovoljno konteksta kako bi mogli procijeniti i sam rad i ljudski doprinos u njemu”, rekao je Herasymov te dodao da bi se održiva politika „trebala usmjeriti na znatnu pomoć umjetne inteligencije, provjeru i odgovornost, uz jasno pravilo da osoba koja predaje rad ostaje odgovorna za njegovo razumijevanje i obranu.”
Kako bi menadžeri zapravo trebali mjeriti učinak
Ništa od navedenog ne znači da su ti zaposlenici nekvalificirani, jer je vješto korištenje umjetne inteligencije i samo po sebi profesionalna vještina koja postaje sve važnija.
Poteškoća je u tome što gotov rad više ne otkriva o osobi ono što je nekada otkrivao, a to je najvažnije u trenucima kada tvrtka odlučuje tko je spreman za veću odgovornost.
„Gotov rezultat i dalje je važan, no postaje sve manje cjelovito mjerilo sposobnosti”, rekao je Herasymov za Euronews.
„Poslodavci također moraju razumjeti može li netko objasniti logiku iza svoga rada, uočiti pogreške u odgovoru koji je generirala umjetna inteligencija, donositi odluke na temelju nepotpunih informacija i reagirati kada tehnologija proizvede nešto pogrešno ili neočekivano”, pojasnio je.
U tom je smislu izvršni direktor platforme Use.AI posebno izdvojio jednu vještinu.
„Definiranje problema iznimno je važno. Može li netko postaviti pravo pitanje, preispitati pretpostavku i objasniti zašto je jedan smjer djelovanja bolji od drugoga? To je znatno teže iščitati samo iz dotjeranog konačnog rezultata”, naveo je Herasymov.
Ipak, malo je poslodavaca dosad pronašlo model za procjenu radnog učinka u eri umjetne inteligencije.
„Još ne vidimo ustaljen model za takvu procjenu. Organizacije još uvijek traže način kako bi umjetna inteligencija trebala promijeniti odluke o radnom učinku i napredovanju”, rekao je Herasymov, dodajući da će „razlika između onoga što netko može stvoriti pomoću umjetne inteligencije i onoga što doista razumije postati znatno važnija u tim odlukama.”
Alat ili ?
Na pitanje brine li tvrtku koja prodaje pristup tim modelima podatak da bi se čak 35 % radnika mučilo bez umjetne inteligencije, Herasymov nije odbacio zabrinutost.
„Da, smatram da taj podatak zaslužuje ozbiljnu pozornost”, rekao je.
„Zabrinutost počinje onoga trenutka kada netko pomoću umjetne inteligencije može doći do odgovora, ali ne može pouzdano procijeniti kada je taj odgovor pogrešan, objasniti zašto je prikladan ili donijeti ispravan sud kada sustav nema pouzdano rješenje. U toj točki odnos počinje manje nalikovati na nadogradnju, a više na ovisnost”, izjavio je Herasymov za Euronews.
To je opisao kao kompromis, a ne kao konačnu presudu.
„Umjetna inteligencija može učiniti ljude bržima i proširiti njihove mogućnosti. No ako ti dobici dolaze uz cijenu slabijeg samostalnog rasuđivanja, to je kompromis koji bi poslodavci i tehnološke tvrtke trebali biti spremni prepoznati i riješiti.”
Ipak, tehnologija ne miruje dok poslodavci pokušavaju pronaći rješenja.
Prema pisanju portala Ventureburn, koji se poziva na podatke američke neprofitne organizacije METR koja procjenjuje utjecaj sustava umjetne inteligencije na društvo, vrijeme potrebno da se autonomija umjetne inteligencije udvostruči smanjilo se s prijašnjeg trenda od osam mjeseci na samo 4,7 mjeseci.
Isti podaci bilježe skok autonomnih sposobnosti umjetne inteligencije od čak 1.400 % na godišnjoj razini između početka 2025. i početka 2026. godine, dok se dostupnost širila jednako brzo.
Broj preuzimanja alata umjetne inteligencije skočio je s 15.000 na 11,8 milijuna – što je porast od 780 puta – dok su javno dostupni MCP alati narasli 35 puta, na oko 177.000.
MCP, odnosno Model Context Protocol, standard je koji omogućuje asistentima umjetne inteligencije izravno povezivanje s drugim aplikacijama i izvorima podataka, omogućujući im samostalno izvršavanje zadataka umjesto pukog opisivanja kako ih napraviti. Time se omogućuje ono što se uobičajeno naziva „agentska umjetna inteligencija” (agentic AI).
Takva putanja dodatno zaoštrava problem identificiran u istraživanju. Kako se sve veći dio posla odvija bez čovjeka koji bi usmjeravao svaki pojedini korak, gotov proizvod otkriva sve manje o osobi koja se ispod njega potpisala.