Razgovor o smrti mnogima je težak, no za medicinske sestre i njegovatelje koji rade u hospicijima ona je dio svakodnevice. Upravo su oni često uz ljude tijekom posljednjih sati njihova života i svjedoče trenucima o kojima obitelji rijetko govore. A prema iskustvima stručnjaka za palijativnu skrb, postoji jedna riječ koju od umirućih navodno čuju iznenađujuće često. To je riječ 'mama', piše LadBible.
O tom je fenomenu govorio Neal K. Shah, koji se bavi temama vezanima uz starije osobe, njihove njegovatelje te obitelji koje skrbe o ljudima s demencijom, rakom i drugim teškim bolestima. Prema njegovim riječima, ljudi u posljednja 24 sata života često dozivaju upravo majku. 'Postoji jedna riječ koju medicinske sestre u hospiciju čuju iznova i iznova tijekom posljednja 24 sata nečijeg života. Kada jednom saznate koja je, teško ćete je zaboraviti. Ta riječ je „mama“', ispričao je Shah. Pozvao se pritom na rad dr. Christophera Kerra, liječnika i istraživača iz Hospice Buffalo koji godinama proučava snove i vizije pacijenata na kraju života. Shah navodi da se majke vrlo često pojavljuju u iskustvima umirućih ljudi, čak i kod pacijenata u dubokoj starosti čije su majke umrle desetljećima ranije.
Posebno je zanimljivo što takva iskustva nisu nužno opisana kao zastrašujuća. Ljudi pred kraj života mogu govoriti o preminulim članovima obitelji, tvrditi da ih vide ili razgovarati s njima, a takvi doživljaji nerijetko im pružaju osjećaj utjehe. Ponekad posežu rukama prema osobi koju drugi u prostoriji ne mogu vidjeti ili govore kao da se netko njima blizak ponovno nalazi pokraj njih.
Shah smatra da bi jedno od mogućih objašnjenja moglo biti povezano s duboko ukorijenjenim sjećanjima i osjećajem sigurnosti koji se veže uz majku. Kako se čovjek približava kraju života, pretpostavlja on, um se možda vraća najranijim iskustvima privrženosti odnosno prvom poznatom licu, glasu koji je pružao utjehu i osobi uz koju je bio vezan osjećaj sigurnosti. Ipak, riječ je o njegovu tumačenju, a ne o dokazanom neurološkom objašnjenju tog fenomena.
Shah obiteljima savjetuje da se ne prepiru s osobom koja u posljednjim trenucima doziva pokojnu majku ili govori da vidi nekoga tko je odavno umro. Umjesto rečenice poput 'Mama ti je umrla prije 30 godina', smatra da je važnije odgovoriti smireno i dopustiti voljenoj osobi da u tom iskustvu pronađe utjehu. Takve pojave same po sebi ne moraju značiti da je osoba prestrašena ili da pati. Za obitelj mogu biti zbunjujuće, osobito ako ih nikada prije nije vidjela, ali iskustva ljudi koji rade s umirućim pacijentima pokazuju da posljednji sati života mogu uključivati promjene svijesti, snove i vizije koje samom pacijentu djeluju vrlo stvarno.
Za Shaha je najvažnija upravo prisutnost bližnjih. Obitelji možda ne mogu znati što njihov voljeni u tim trenucima vidi ili doživljava, ali mogu ostati uz njega, držati ga za ruku i pružiti mu osjećaj sigurnosti. A možda upravo zato riječ 'mama', jedna od prvih koje mnogi ljudi nauče izgovoriti, nekima ponovno dolazi na usne i na samom kraju života.