Škrtarilo je sunce ove jeseni i zime na svojim zrakama nad Hercegovinom. Među onima koji su se obradovali prvim sunčanim danima bili su i pčelari.
Pčelinja društva
Zašto je tako, za portal Večernjeg lista BiH govori Nikola Matić, pčelar iz Dračeva kod Čapljine.
- Ovo je jako bitno razdoblje za pčelare. Tijekom zime pčele bi trebale spavati zimski san, ali kod nas su specifični uvjeti, bude toplih dana, tako da se pčele troše. Zna se dogoditi da neka pčelinja društva tijekom zime imaju legla, a leglo troši hranu, pa se može dogoditi da pčele u takvoj situaciji ostanu bez hrane. Zato je jako bitno otvoriti svako pčelinje društvo, pogledati je li matica živa, što je najvažnije, te ima li hrane. Ako nema hrane, mora se dati pogača ili iz drugog pčelinjeg društva, ako pčelar nije sve izvadio, prenijeti med pa će tako ugroženo pčelinje društvo sto posto preživjeti. Tijekom dana je već toplo, tako da pčela funkcionira, leti, ali unosa iz prirode još nema. Ima nešto peludi, ali nektar treba čekati do travnja - naglašava Matić te na upit o broju pčelinjih društava nastavlja: - Imam više od 300 košnica, nukleusa i velikih društava. Ima puno posla, svaki dan moram provesti četiri, pet, pa i šest sati u pčelinjaku. Sad mi je jako bitno odraditi inventuru društava, a onda lagano čekamo prve ozbiljne radove. Prvo počinje sakupljanje pčelinjeg otrova, zatim matične mliječi pa dalje voženje na paše. Prvo ide bagremova paša u Modriči, vraćamo se u Popovo polje, slijede drača, kadulja…, zatim idemo u Glamoč, odakle se vraćamo kući, pa slijedi zazimljavanje.
- Vi slovite kao neobičan pčelar, vama su od meda bitniji drugi pčelinji proizvodi?
- Mogu reći da jesu zato što radimo i ostale proizvode. Ispočetka, sedam, osam godina, radio sam matičnu mliječ, nisam nikamo vozio pčele, bile su ovdje na Kuli u Dračevu. Bazirali smo se na proizvode koje ne rade drugi pčelari. Zašto meda posljednjih godina ima slabo, jedne godine ima, a druge nema? Zbog vremenskih prilika rijetke su dobre paše, pa ljudima stradaju društva. U takvim uvjetima bazirali smo se na matičnu mliječ i na pčelinji otrov.
- Dakle, prinosi matične mliječi i pčelinjeg otrova ne ovise o, kako se kaže, pčelinjoj paši?
- Da, bez obzira na unos, matičnu mliječ i pčelinji otrov mogu raditi, ali je pri tome bitno da je društvo jako. Za to treba unos iz prirode jer pčela je dosta jača na medu nego na sirupu. Dovoljne su male količine, dvjesto, tristo grama, pola kilograma, da pčela ima za sebe hrane i ojača. Matičnu mliječ nije lako raditi, pčelinji otrov je lakše proizvesti, ali morate ustati u četiri sata i cijeli dan biti uz košnice. Nema tu fizičkog napora, ali morate biti uz pčele, dok proizvodnja matične mliječi traži dosta posla, discipline i znanja.
- Prodaja?
- Nemam nikakvih problema, sve što proizvedem - prodam. Ne znam što bi bilo da više ljudi proizvodi matičnu mliječ, sad smo nas dvojica. Moram istaknuti - ljudi znaju da je kod mene sve čisto, prirodno. Pčelinji otrov ide u Hrvatsku, surađujem s Tvrtkom Matijevićem, koji nas je i podučio kako se dobiva pčelinji otrov. Nije tajna, gram je 20 eura, odnosno kilogram je 20.000 eura, tj. 40.000 KM. Međutim, teško je kilogram skupiti. Količine su neograničene, ja sam nekolicinu mlađih pčelara potaknuo na skupljanje pčelinjeg otrova. U početku treba uložiti nešto novca, a poslije raditi i ulog će se isplatiti. Ljudi su nepovjerljivi, trenutačno su mi se najavili jedan iz Konjica i jedan iz Dubrovnika. Žele da im objasnim kako se radi s pčelinjim otrovom.
Pripravci od meda
Matić je višestruki prvak BiH u boksu i kickboxingu, ističe da pčelarstvo ima puno svojih grana. Uz med, proizvode se pelud, propolis, matična mliječ, pčelinji otrov, vosak, zatim matice, pčelinja društva, koja se također prodaju. Problem su jedino skromnije paše.
Nekad se vrcalo po tri, pet i više tona, a sada, kad pčelari izvade dvije tone, dobra je sezona. Zanimljiva je Matićeva opaska na plasman: - Vjerujte, što cijela Hercegovina proizvede meda, to se u Sarajevu do podne može prodati.•