Bobijaško oko je jedna od najljepših prirodnih atrakcija Bosne i Hercegovine, smještena u dnu impresivne kraške uvale. Ovo malo, ali čarobno jezero, koje svojim oblikom podsjeća na oko, nalazi se u podnožju planine Grmeč, na oko 20 kilometara udaljenosti od grada Sanskog Mosta.
Bobijaško oko nije samo obično jezero – ono je posebno po tome što njegova veličina zavisi od godišnjeg doba i kišnih padalina. U periodima obilnih padalina, ovo jezero ima karakteristike vrela, dok u periodima s niskom razinom vode, ono postaje ponor.
Bobijaško oko, najbolje je posjetiti u razdoblju srednje i niskog vodostaja. U tom razdoblju, ovaj kraški fenomen oduzima dah svojim nevjerojatnim izgledom. Visok vodostaj može otežati posjetu jer je Bobijaško oko preplavljeno vodom. Preporučuje se posjeta od kasnog proljeća do zime, ali kupanje je strogo zabranjeno. Zanimljivo je da u ovom jezeru živi endemska vrsta čovječje ribice, otkrivena od strane engleskih ronioca, speleologa prije nekoliko godina, piše Upoznaj BiH.
Postoji i legenda o Bobijaškom oku.
Naime, duboko u kraškom predjelu nalazi se mjesto koje su vjekovima obitavale vile i vilenjaci. Njihove igre i plesovi odzvanjali su šumom, dok su zvuci svirala očaravali slušatelje. Za to mjesto se vezuje niz narodnih priča i legendi, koje su se prenosile s koljena na koljeno. Jedna od tih priča govori o seljaku koji je živio u blizini kraškog vrela.
Jednog dana, njegova ovca je upala u dubok ponor, iako je seljak pokušao učiniti sve da je spasi, nije uspio. Nakon nekoliko dana, seljak je pronašao svoju ovcu na obližnjem izvorištu, gdje ju je navodno izbacila voda. Mnogi su tvrdili da su to bile vile koje su imale nadnaravnu moć nad vodom i prirodom. Neki su se čak usudili zalaziti u šumu noću, u nadi da će vidjeti te čarobne stvorove kako igraju svoje kolo u blizini kraškog vrela. I tako, legenda se nastavljala, prenosila se s koljena na koljeno, dok su ljudi i dalje pričali o vilama i vilenjacima koji svake noći pohode kraško vrelo i igraju svoje kolo.