S dolaskom toplijeg i sve vrućeg vremena službeno je započela i sezona druženja na otvorenom, a s njom i običaj da svatko od gostiju donese poneko jelo. To je odličan način za povezivanje s dragim ljudima bez da sav teret pripreme padne na jednu osobu, a ujedno i prilika da se isprobaju omiljeni recepti prijatelja, prenosi Index.
Ipak, bez obzira na to održava li se druženje unutra ili vani, jedan od često zanemarenih rizika jest hrana koja predugo stoji na sobnoj temperaturi, što može dovesti do bolesti koje se prenose hranom. Kako bi se izbjegle takve neugodnosti, stručnjakinja za sigurnost hrane objasnila je koliko dugo najpopularnija jela za takve prigode mogu sigurno stajati izvan hladnjaka, piše Simply Recipes.
Znanstvenica i edukatorica za hranu dr. Abbey Thiel nudi nekoliko općih smjernica. "Opće je pravilo sigurnosti hrane da se nijedno jelo ne bi smjelo držati u 'opasnoj zoni', na temperaturama između 4 i 60 Celzijevih stupnjeva, dulje od dva sata", ističe ona.
"U praksi su, međutim, neke namirnice mikrobiološki stabilnije od drugih zbog čimbenika kao što su kiselost, udio soli, aktivnost vode, koncentracija šećera ili prisutnost konzervansa." To znači da se neće sva jela pokvariti ili postati rizična istom brzinom. Slijedi pregled koliko dugo pojedine vrste jela mogu stajati vani.
U ovu kategoriju spadaju hladna jela na bazi majoneze i ona s mesom, poput krumpir-salate, salate od tjestenine, salate s tunom ili piletinom, punjenih jaja, sendviča s narescima te složenaca s mesom ili mliječnim proizvodima. Upravo neka od najpopularnijih jela za druženja ujedno su i najrizičnija. "Ova se hrana smatra lakše pokvarljivom jer sadrži vlagu, proteine i sastojke koji zahtijevaju hlađenje, što sve zajedno može potaknuti brzi rast bakterija u opasnoj temperaturnoj zoni", objašnjava Thiel.
"Namirnice poput piletine, tune, kuhane tjestenine, složenaca na bazi mliječnih proizvoda i punjenih jaja pružaju hranjive tvari i vlagu koje su mnogim mikroorganizmima potrebne za brzi rast kada temperatura postane previsoka, dodaje.
Istu razinu opreza zahtijevaju i rashlađeni deserti poput cheesecakea, tiramisua, pudinga, kremastih pita i slastica s tučenim vrhnjem. "Ako desert sadrži mliječne proizvode, jaja ili nadjeve s visokim udjelom vlage, oni će poticati rast mikroba i općenito bi ih trebalo tretirati kao i drugu pokvarljivu hranu koja zahtijeva hlađenje", kaže Thiel.
Salate na bazi octa i ulja, poput salate od tjestenine s vinaigretteom ili kupus-salate, kao i tvrdi sirevi, suhomesnati proizvodi i jela bogata kruhom spadaju u umjereno rizičnu skupinu. Iako službene smjernice i za njih preporučuju najviše dva sata, Thiel navodi da u praksi mogu stajati vani nešto dulje.
"Ova hrana može nešto bolje odoljeti rastu bakterija zbog čimbenika poput kiselosti, soli, niže aktivnosti vode, konzervansa ili smanjene dostupnosti vlage. Primjerice, salata od tjestenine s uljem i octom općenito je stabilnija od krumpir-salate s majonezom."
Topla jela koja se drže u posudama za grijanje, kao što su mesne okruglice, čili, trgana svinjetina ili umak od sira, općenito su sigurna dok god traje druženje. "Ovdje je kontrola temperature važnija od vremena. Ako se topla jela neprestano održavaju na temperaturi iznad 60 °C pomoću grijača ili termo posuda, rast bakterija je znatno usporen. Problem nastaje kada temperatura hrane padne u opasnu zonu", kaže Thiel.
Za ljubitelje slatkog, dobra je vijest da većina slastica koje ne zahtijevaju hlađenje može sigurno stajati vani cijeli dan. To uključuje kekse, brownieje, voćne pite, suhe kolače i slatkiše. "Mnogi su deserti relativno dugotrajni jer imaju nizak udio vlage ili visok udio šećera, što oboje pomaže u ograničavanju rasta mikroba. Takva hrana često postane ustajala ili izgubi na kvaliteti prije nego što postane zdravstveno neispravna", zaključuje Thiel.