Prvi stanovnici širega prostora Duvanjskoga polja javljaju se u željeznome dobu. Prgavi Delmati, po kojima je kasnije ime dobila cijela Dalmacija, izgradili su svoje središnje naselje Delminij na planini Lib. Tumači se da njihov naziv potječe od ilirske osnove riječi del, što znači ovca, jer je ovčarstvo u tome krševitom području imalo središnju ulogu u njihovu gospodarstvu. Na Libu je bilo i poprište Prvoga rumsko-delmatskoga rata u 2. st. pr. Kr., a o delmatskome neukrotivom karakteru svjedoči upravo ratovanje s Rimljanima, čijim su napadima odolijevali čak više od 160 godina!
Od drevnoga Delminija na Libu danas su ostale vidljive suhozidne osipine, koje su pokazatelj veličine i snage toga delmatskog grada. Također, Lib je lokalitet na kojemu je, prema pučkoj predaji, okrunjen prvi hrvatski kralj Tomislav. Zato je danas Lib poznata planinarska destinacija kojom prolazi Staza hrvatskih kraljeva, s iznimnim pogledima na Duvanjsko polje, piše Večernji list BiH.
Nakon što su Rimljani uspjeli osvojiti cijeli delmatski prostor, uspostavljena je nova politička organizacija i nova forma upravljanja osvojenim prostorom. Za vrijeme cara Tiberija (14. – 37. g.) podižu se rimska naselja i ubrzano se gradi moderni sustav rimskih cesta u cijeloj rimskoj provinciji Dalmaciji.Tragovi tih cesta vidljivi su i danas na prijevoju Privala, između Duvanjskoga polja i Buškoga jezera, te u blizini gradine u selu Letki. Tada počinje izgradnja rimskoga Delminija, koji postaje najznačajniji urbani centar na širemu prostoru Duvanjskoga polja.
Romanizacijskim procesima u konačnici, za vrijeme cara Hadrijana (117. – 138. g.), Delminij dobiva status grada postajući municipium Delminensium, što je i posvjedočeno na epigrafskoj građi, koja se čuva u Franjevačkome muzeju Tomislavgrad. Najznačajniji podaci o upravljačkoj strukturi Delminija nalaze se na Juvenalovu spomeniku, koji je pronađen u krstionici ranokršćanske crkve u Prisoju. U današnjemu Tomislavgradu pronađeni su najstariji podaci o rimskoj aglomeraciji na Duvanjskome polju, koja je nesumnjivo pripadala rimskome Delminiju. O veličini i značaju toga grada svjedoče istraženi javni objekti, poput rimskoga foruma i rimskih termi, koji su se nalazili na mjestu današnje spomen-bazilike.
Rimski Delminij stradao je u napadima Avara i Slavena u 5. i 6. st. Avare su iz Dalmacije protjerali Hrvati, koji se u 7. st. odazivaju na poziv bizantskoga cara Heraklija. Prema legendi, bili su predvođeni petoricom braće i dvjema sestrama.
Iz zakarpatske pradomovine na obalu Jadranskoga mora Hrvati dolaze predvođeni najstarijim bratom imena Hrvat, za kojim idu braća Klukas, Kosenjec, Muhlo i Lobel. Uz njih su bile i dvije sestre – Buga i Tuga. Kako legenda kaže, Buga je za svoje prebivalište izabrala prostor Buškoga blata i njime gospodarila iz Prisoja, pa se po njoj cijeli kraj i jezero nazivaju Buškim. Njezina sestra Tuga gospodarila je Duvnom i planinom Tušnicom, koja je po njoj dobila ime.
U ranome srednjem vijeku došlo je do promjene u nazivima naselja i geografskih prostora jer ih pridošlo stanovništvo prilagođava svojemu jeziku. Za pretpostaviti je da se tada gube nazivi koji su ostali iz rimskoga razdoblja, kao što je Delminij, pa iz srednjovjekovnoga oblika imena Dlьmni jezičnom prilagodbom nastaju oblici D'lmno – Dumno – Duvno.
Vrijeme austrougarske uprave u BiH, koja započinje 1878. g., vrijeme je društvenih promjena, izgradnje, razvoja i približavanja zapadnoj kulturi. Izgrađuju se brojne upravne i sudbene zgrade te društveni objekti u Tomislavgradu koji je tada nosio ime Županjac. Danas su to upravna zgrada Općine, zgrada Staroga suda i Stari hotel.
Na povišenju, na jugozapadnoj periferiji današnjega Tomislavgrada nalazi se izvor vode Hazna. Objekt oko izvora izgrađen je 1903. g., a Hazna je napajala sedam česmi, koje su Županjac obogaćivale pitkom i hladnom vodom. Česme su bile okupljališta mladih i mjesta za igru, odnosno svojevrsna središta društvenoga života.
Kraljevina SHS i Kraljevina Jugoslavija (1918. – 1941.)
Nakon raspada Austro-Ugarske 1918. godine područje ulazi u sastav Kraljevine SHS, poslije Kraljevine Jugoslavije. U povodu obilježavanja tisućite obljetnice krunidbe hrvatskoga kralja Tomislava, kralj Aleksandar I. Karađorđević 1925. godine mijenja naziv mjesta iz Županjca u Tomislavgrad. Time je naglašena povijesna povezanost Duvanjskoga polja s hrvatskom srednjovjekovnom tradicijom.
Drugi svjetski rat (1941. – 1945.)
Tijekom rata Tomislavgrad je bio u sastavu Nezavisne Države Hrvatske. Rat je donio ljudske gubitke, političke podjele i velika razaranja. Stanovništvo je bilo pogođeno sukobima različitih vojski i pokreta otpora.
Socijalistička Jugoslavija (1945. – 1990.)
Nakon završetka rata komunističke vlasti vraćaju staro ime Duvno. U tom razdoblju grade se škole, zdravstvene ustanove, stambene zgrade i industrijski pogoni, razvija se elektroprivreda te prometna infrastruktura. Istodobno dolazi do snažnog iseljavanja stanovništva, osobito u Hrvatsku, Njemačku i druge zemlje zapadne Europe, što je obilježilo gospodarski i demografski razvoj cijelog kraja.
Rat u Bosni i Hercegovini (1992. – 1995.)
Početkom rata Tomislavgrad je bio jedno od važnijih logističkih i humanitarnih središta za obranu hrvatskih prostora u Bosni i Hercegovini. Grad nije pretrpio razaranja kakva su pogodila mnoge druge dijelove zemlje, ali je prihvatio velik broj prognanika i izbjeglica te dao značajan doprinos obrani kroz djelovanje postrojbi Hrvatskog vijeća obrane.
Od 1990. do danas
Godine 1990. vraćen je povijesni naziv Tomislavgrad, koji nosi i danas. Nakon rata grad postaje administrativno, kulturno i gospodarsko središte jugozapadne Bosne i Hercegovine. Razvijaju se malo i srednje poduzetništvo, poljoprivreda, proizvodnja električnih kabela, trgovina i turizam. Posebnu vrijednost predstavljaju bogata kulturna baština, franjevački samostan, arheološko nalazište rimskog Delminija te prirodne ljepote poput Buškoga jezera i Blidinja.