Intervju pjesnika Ivana Vrljića

Pisana riječ malo dopire do ljudi

Pisana riječ malo dopire do ljudi
26.01.2017.
u 08:00
Pogledaj originalni članak

Mladi mostarski pjesnik i profesor Ivan Vrljić (28) poezijom se počeo zarana baviti, već od jedanaeste godine života. Radovi su mu objavljeni u renomiranim književnim časopisima poput Osvita i Motrišta te zbornicima radova KNS-a. Piše pretežito ljubavnu poeziju i ovladava zahtjevnim pjesničkim formama poput soneta. Također piše i aforizme. Sudjelovao je na mnogobrojnim književnim manifestacijama diljem regije - 4. i 5. novosarajevski književni susreti u Sarajevu, Šantićeve večeri poezije u Mostaru, Poetsko ćoše - Stihovnica u Banjoj Luci, Grah za Iliju Ladina u Vitezu, Neretvanske vedrine u Počitelju, Humski dani poezije u Mostaru, Sarajevska jutra poezije uprisutnjena u Sarajevu i Tuzli...

Radi i kao profesor u Gimnaziji fra Grge Martića u Mostaru.

Ono što privlači pozornost iz vaše biografije jest da ste se poezijom počeli baviti jako rano. U današnjem svijetu to se rijetko sreće. Zanima me tko vam je usadio ljubav prema lijepoj riječi.

- Lijepa riječ je poput vjetra, niti znaš odakle dolazi niti koliko će trajati. Ona je nalik inspiraciji koja poput energije nema kraja, iz jednog oblika transformira se u drugi. Poezijom se odavno bavim, još od desete godine života zaozbiljno. Usaditi ljubav prema pisanju možemo samo iščitavajući klasike europske književnosti, drugi aspekt je urođena narav koju kasnije jednostavno dodatno nadopunjujemo i stimuliramo istraživajući područja književnosti i umjetnosti.

Rezultat svega je uređena dispozicija i nadogradnja, plus rad i djelovanje bez kojih su neke stvari nedostižne.

Jeste li imali, i imate li uopće, književne uzore?

- Svatko ima vlastiti uzor, obrazac ponašanja. Uzor mi je odavno bio bard, klasik književnosti poput Charlesa Baudelairea, zatim Georgea Gordona Byrona, pa i našeg Antuna Gustava Matoša. Novi pjesnici kao da su zalutali u svemu tome, traži se novi pogled, ruši se forma, teži se anakronizmu književnog izraza. Sve to neminovno vodi k dekadenciji ili kraju umjetnosti. Svjedoci smo današnjih dana da književnost postaje avangardom, revolucijom novih stilova i rušenjem ustaljenog poretka.

Cijeli razgovor čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.