Na Zagreb Film Festivalu hrvatskog publici premijerno će se predstaviti „Naša svakodnevna priča", film Ines Tanović u koprodukciji Hrvatske, Srbije i BiH, koji govori o raspadu prosječne sarajevske obitelji u poslijeratnom i poslijetranzicijskom društvu. Ususret projekciji zakazanoj za utorak 17. studenoga, razgovarali smo s redateljicom Tanović
Večernji list: Punih 30 godina čekali ste na svoj dugometražni igrani prvijenac. Zašto toliko dugo?
– Takav je bio splet okolnosti. Ja sam prije '92. godine snimila tri kratka igrana filma koji su bili uspješno prikazani u natjecateljskom programu Beogradskog kratkog metra. Imala sam odlične kritike i pripremljen scenarij za dugometražni film. Međutim, početkom rata sve se, naravno, promijenilo. Iz slobodnog filmskog statusa 1993. prešla sam na Televiziju BiH kao urednica i redateljica. To su bile godine i fizičkog i mentalnog preživljavanja. Poslije završetka rata poželjela sam vratiti se filmu, pa sam uz posao na televiziji režirala dva kratka igrana filma i nekoliko dokumentaraca, među njima „Jedan dan na Drini" koji je osvojio Veliki pečat na Zagrebdoxu. Sve to vrijeme pisala sam i scenarije za igrane filmove. Prve domaće novce za dugometražni film dobili smo kao bosanski partneri za regionalni omnibus „Neke druge priče", a 2013. dobila sam sredstva za „Našu svakodnevnu priču".
Kompletan članak čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...