Ne postoji u svijetu gradska vlast na koju građani nemaju primjedbi i koju svi vole, pa taj privilegij nema ni aktualna zagrebačka vlast na čelu s Tomislavom Tomaševićem. Štoviše, Tomaševićeva ekipa trpi udarce kao da se u Zagrebu do smjene vlasti živjelo u potpunoj urbanoj idili, u kojoj tramvaji nisu kasnili, kante nisu nagrđivale grad, zastoja u prometu nije bilo, Jakuševac nije smrdio, a gradskim se projektima i financijama nije dalo naći ni najmanju zamjerku. Strpljenje za novu vlast koja je upravljanje glavnim gradom Hrvatske preuzela prije tek nešto više od godinu dana, i to nakon praktički dva desetljeća uhodane prakse i prethodnika na čelu s Milanom Bandićem, kao da su već izgubili i sami Tomaševićevi glasači. Kritike pljušte, a pravu salvu izazvalo je odvajanje otpada. Od informacija o novom vrtiću ili školama obnovljenim od potresa (dosad se vratilo 1060 učenika, a do kraja kalendarske godine još će šestotinjak), veća je vijest, recimo, da je u trgovinama ponestalo (uglavnom samo najmanjih, od deset litara) plavih vrećica za miješani otpad. Od činjenice da su kante, zbog kojih je naš glavni grad davno ponio pogrdni nadimak Kantograd, u centru nestale s ulica, važnije je što se inkomodira građane i traži da svoje smeće iznose između 20 i 22 sata. Kao da to uredno ne rade građani i u mnogim europskim gradovima. I kao da smeće može ispariti bez da se malo i sami ne discipliniramo i angažiramo svi mi koji smo ga i stvorili. Uostalom, kao da odvajanje nije već zaživjelo u mnogim hrvatskim gradovima bez puno buke i prije dosta godina. Bit će zanimljivo vidjeti i kako će proći gradonačelnikova najava ukidanja reklama na ZET-ovim tramvajima i autobusima. Karakteristična zagrebačka plava boja vraća se početkom iduće godine, nakon što se "odvrte" za ovu godinu plaćene reklame. Netko dobronamjeran mogao bi zaključiti kako Tomašević, hvatajući se ukoštac s kantama i smećem, stvar pomalo gura u pravcu one "beli Zagreb grad", i to vraćanjem prepoznatljivih plavih tramvaja kakvih smo se već zaželjeli. Je li tome uistinu tako nećemo vjerojatno znati prije isteka Tomaševićeva četverogodišnjeg mandata. No isto tako nemoguće je sa sigurnošću nakon petnaest-šesnaest mjeseci na vlasti znati, o čemu ostrašćeni kritizeri već neko vrijeme nemaju ni najmanje dvojbi, da Možemo! ne može uspjeti. •
Kolumna