Tvornicu cigareta u Hercegovini, zemlji duhana, grade Poljaci, a ne poslovično poduzetni Hercegovci!

U hercegovačkom puku silno je odjeknula vijest da Poljaci grade tvornicu cigareta u Hercegovini, zemlji duhana. Mediji su nedavno objavili vijest o tome kako bi Ljubinje, gradić u istočnoj Hercegovini, ove godine moglo dobiti tvornicu za proizvodnju cigareta. A gradit će je – Poljaci. Općinske vlasti Ljubinja poljskim investitorima ustupile su prostor nekadašnje tvrtke "Soko-paneli" za jednu konvertibilnu marku mjesečno na razdoblje od dvije godine. Dakle, za dvije kutije cigareta godišnje! Poljski investitori navodno su obećali najmanje 15 radnih mjesta za lokalno stanovništvo u toj tvornici, a razgovara se i o zapošljavanju 30 mještana općine Ljubinje. Poljski investitori obvezali su se da će u roku od dvije godine pokrenuti planiranu proizvodnju cigareta i zaposliti dogovoren broj djelatnika. Valja reći to da je procedura oko otvaranja tvornice cigareta složena jer je riječ o trošarinskoj robi (na koju se plaća trošarina).

Postavlja se pitanje čiji i koji duhan će se koristiti u proizvodnji cigareta u Ljubinju. U tom hercegovačkom gradiću bila je posljednja stanica za otkup duhana. Hoće li tvornica cigareta u toj istočnohercegovačkoj općini otkupljivati duhan s hercegovačkih njiva ili će uvoziti nekvalitetniji, a jeftiniji? Poznato je to da je ravnjak, hercegovačka duhanska sorta, među najkvalitetnijim duhanima u svijetu te da je svojedobno bio "začin" mnogim tvornicama kvalitetnijih cigareta, piše Frano Vukoja u kolumni za Večernji list BiH. Osim ravnjaka, u hercegovačke sorte duhana spadaju još šeginovac, burmaz i tanče. Mnogi se sjećaju vremena kad se hercegovački ravnjak koristio u proizvodnji popularnog sarajevskog Marlbora. No, hercegovačko "žuto zlato" palo je u nemilost i izgubilo svoj sjaj. Prije pola stoljeća duhanske otkupne stanice u Hercegovini godišnje bi otkupljivale tisuće tona prirodno oštavljenog duhana visoke kvalitete.

Održavani su znanstveni skupovi o hercegovačkom duhanu, osnivane udruge, ali svjetlije budućnosti za "hercegovačko zlato" nije bilo na vidiku. Je li buduća tvornica duhana u Ljubinju klica nove budućnosti hercegovačkog duhana i duhanskih proizvoda, pokazat će vrijeme. Nadamo se da neće biti kao sa smiljem, koje je naglo bljesnulo i brzo potamnjelo. U Hercegovini mnogi postavljaju pitanje:

- Zašto tvornicu cigareta u Hercegovini, zemlji duhana, grade Poljaci, a ne poslovično poduzetni Hercegovci?!

No, valja ih podsjetiti na to da su dvojica Hercegovaca, Širokobriježanin Markan Pinjuh i Posušak Željko Keko Mrvelj, u Zagrebu osnovala tvrtku "Duhanka" koja je u Udbini otvorila tvornicu za proizvodnju i prodaju duhana za tržište Republike Hrvatske i za izvoz. Ta je tvornica jedno vrijeme koristila hercegovački duhan, pa i iz Ljubinja (!). I tada su se mnogi pitali kako se nitko od poduzetnih Hercegovaca nije "dosjetio" i pokušao nešto slično, piše Večernjak. A onda su se dosjetili Poljaci. Prije njih to je učinila Austro-Ugarska, koja je 1880. godine uvela monopol na duhan, a potom utemeljila samostalnu Bosanskohercegovačku duhansku režiju koja je u svom vlasništvu imala i svoju tvornicu duhana. I to u Berlinu! Poslije su brojne tvornice cigareta na prostoru bivše Jugoslavije i svijeta koristile hercegovački duhan, ne samo radi arome već i prirodne sagorljivosti, piše Vecernji.ba. Tvornica duhana "Java" u Moskvi proizvodila je cigarete "Hercegovina flor"! Flor je naziv za fino izrezan hercegovački duhan. Sovjetski diktator Josif Visarionovič Staljin u svoju lulu bi istresao duhan iz cigareta "Hercegovina flor" i pušio. O tome smo 2017. godine pisali u Obzoru Večernjeg lista. Do ove spoznaje došlo se zahvaljujući ulomku romana "Šum vremena" Juliana Barnesa. Otkud hercegovački duhan u Moskvi? Po svemu sudeći, sjeme hercegovačkog duhana u Moskvu je stiglo s ruskim zarobljenicima koji su ga uzgajali oko Kavkaza i u drugim dijelovima Rusije i SSSR-a.

Unatoč nesumnjivoj kvaliteti, hercegovački duhan nije bio dovoljno cijenjen ni u Austro-Ugarskoj ni u objema Jugoslavijama. Otkupne cijene hercegovačkih duhanskih sorti bile su znatno niže od otkupnih cijena lošijih duhana s drugih područja pa su Hercegovci bili primorani na šverc duhana kako bi prehranili obitelj i školovali djecu. To bi znali skupo platiti; neki zatvorom, neki odlaskom iz voljene Hercegovine, neki i smrću.

Turska je tek 1871. godine uvela monopol na duhan pa se pojavila nelegalna prodaja – šverc. Riječ "škija" za izrezan duhan, spreman za pušenje, nastala je po turskoj riječi "eškija", a znači odmetnik, krijumčar roba. U godinama gladi, 1916. i 1917., povećao se šverc duhana. Tada se za kilogram hercegovačkog duhana u Slavoniji i Srijemu moglo dobiti deset kilograma žita, što je značilo spas od smrti gladne djece u Hercegovini. Hercegovke su znale duhan skrivati u dijelove odjeće i švercale ga u Slavoniju i Srijem. Postoje svjedočenja i zapisi o tome kako su se neke žene razboljele od upaljenog duhana, a bilo je i smrtnih slučajeva.

Tegobna je povijest duhana u Hercegovini, gdje se uzgaja još od 17. stoljeća. Stalno su uzgajivači bili primorani na šverc škije i bili proganjani od vlasti. Posebno su bili okrutni žandari i "vilanci" (financi) u Kraljevini Jugoslaviji. Tadašnji sudovi kažnjavali su Hercegovce ako bi kod njih našli i praznu duhansku kutiju. Često bi pušač znao progutati zapaljenu cigaretu ako bi se naglo pojavio žandar ili "vilanac". Hercegovcima bi najteže pala kazna zabrane uzgoja duhana, pa su se mnogi i zbog toga odselili u Ameriku!

Otkupne stanice u Hercegovini 60-ih, 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća znale su otkupljivati i po tisuću i više tona duhana, sve zajedno blizu deset milijuna kilograma. Cigarete u bivšoj državi imale su znatan postotak hercegovačkog duhana zbog odličnog izgaranja i arome. No, zbog sve većeg uvoza lošijeg i jeftinijeg duhana potamnio je sjaj onog hercegovačkog, ostalo mu je samo crno tržište. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća dolazi do zatvaranja otkupnih duhanskih stanica. Tvornica duhana (cigareta) u Mostaru, koja je osnovana 1880. godine, prestala je s radom, a tvornice duhana u Čapljini i Ljubuškom nisu znatnije zaživjele. No, kvaliteta hercegovačkih duhanskih sorti je neupitna. Udruga građana "Duvan hercegovački ravnjak" sa sjedištem u Grudama ima međunarodnu zaštitu izvornosti (sa zaštićenim zemljopisnim podrijetlom). Očekivalo se da će netko od poduzetnih Hercegovaca od duhana napraviti unosan biznis. Valja reći da BiH ima oko 12 posto više trošarine na duhan i duhanske proizvode od zemalja u okružju. Stručnjaci za ovu oblast ističu da bi vlasti u BiH trebale smanjiti trošarine i tako dati poticaj i onima koji u BiH uzgajaju duhan i proizvođačima duhanskih proizvoda.

Od lijepe i ružne duhanske priče u Hercegovini ostale su anegdote i pošalice koje smo objavljivali u ovoj kolumni. No, stižu nove. Jedan se hercegovački momak spremao na silo kod djevojke u trećem selu, a otac mu reče da se treba dobro naspavati jer sutra mora čitav dan kopati dubok "teg" za duhana. Momak reče:

- Mogu se naspavat' jedino ako mi cura ne otvori!

Iz Gruda smo čuli ovaj razgovor (ne)ugodni. Pred jednu kuću stigli su "monopolci", djelatnici koji su procjenjivali koliko s koje njive zasađene duhanom treba predati u otkupnu duhansku stanicu. Duhanarima je bilo bitno da "monopolci" budu što blaži pri procjeni i da im doma ostane što više duhana. Kućanica upita "monopolce":

- Jeste li za kave ili ste za rakije?

- Prešli bismo na vino – reče jedan od "monopolaca".

Što u "prijevodu" znači da im treba pripremiti neku "mezu"!

Ante Kraljević, autor Ričnika zapadnoercegovačkog govora, objavio je tekst "Otrov zmije" u Osvitu u kojem piše o tome kako je nastao duhan: "A znaš li ti kako je posta duvan, Bog ga vidijo i đava ga odnijo? E, kažu, iša ti Mamed nekud, šta ja znan kud, kad ugleda vatra gori i zmija u njoj ciči. I Mamed ti spasi zmija iz vatre. Ja ne znan koji mu je đava bijo, di će zmiju spašavat. Jami ti on zmiju u ruku i ona ga ujde, ja šta će. Baci on zmiju, isisa ustin oni otrov di ga je ujla i ispljune. Otamo di je pljunijo nikla je biljka u kojoj ima i blagosti sveca i otrova zmije."