Bivši visoki predstavnik Wolfgang Petritsch, koji je zbog svog političkog djelovanja neslužbeno bio persona non grata na svim prostorima gdje većinski žive Hrvati, prometnuo se u pokajnika godine. I to upravo na temi odnosa prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini.
Na poduljem popisu međunarodnih političara i diplomata koji su u protekla tri desetljeća svjesno ili nesvjesno destabilizirali BiH i udaljavali je od toga da postane funkcionalna država, Petritschevo ime nalazi se vrlo visoko. Austrijski je diplomat od 1999. do 2002. obnašao dužnost visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, a dobar dio svog mandata iskoristio je kako bi se “obračunao s Hrvatima”, koji se od štete koju im je napravio vjerojatno nikada neće politički oporaviti.
U navodnoj borbi protiv trećeg entiteta i jačanja države BiH Petritsch je ustavno, politički i ekonomski razvlastio Hrvate, pretvarajući ih u narod drugog reda u Federaciji BiH, a time i cijeloj državi. Ustavne promjene, smjena hrvatskog člana Predsjedništva BiH, urušavanje Hercegovačke banke uz pomoć SFOR-ovih tenkova, gaženje izborne volje hrvatskog naroda instaliranjem Alijanse za promjene na vlast – samo su neki od Petritschevih poteza čije se posljedice i danas osjećaju.
Austrijanac je postao sinonim pogubne i pogrešne međunarodne politike i nerazumijevanja kompleksnih unutarnjih odnosa u BiH. Do čega je doveo međunarodni intervencionizam na pogrešnim premisama, najbolje se vidi na današnjoj slici BiH. Nefunkcionalna država u permanentnoj krizi s dubokim međunacionalnim tenzijama daleko je od članstva u Europskoj uniji i svega onoga čime su Petritsch i drugi visoki predstavnici pravdali svoje postupke.
To što je nakon 25 godina stiglo njegovo priznanje kako je pogriješio prema Hrvatima ne donosi posebnu satisfakciju najmalobrojnijem narodu u BiH jer problemi koje je Petritsch prouzročio neće biti ispravljeni pokajničkim izjavama umirovljenog diplomata. Ipak, priznanje da je trebalo poticati unutarnji politički dogovor, umjesto nametanja rješenja koja su otuđila Hrvate i potaknula njihove dugotrajne težnje za trećim entitetom, ima određenu težinu i u aktualnom trenutku za BiH.
Očekivano, politička i medijska scena u Sarajevu potpuno je ignorirala Petritschevo pokajanje, iz čega se jasno može zaključiti da većinski bošnjačka politika neće odustati od majoriziranja Hrvata. Potvrđuju to i njezini posljednji postupci. Pravi se plan za izigravanje izborne volje Hrvata, osporava im se pravo na odgovarajuću zastupljenost u Ustavnom sudu, federalnoj policiji, javnim poduzećima... Osporava im se načelo konstitutivnosti iako je ono temeljni kamen daytonskog, ali i ranijih ustava.
Bošnjačka politika neće odustati od majorizacije Hrvata sve dok na to ne bude primorana. A morat će odustati kada svi utjecajni međunarodni čimbenici prihvate ono što je shvatio i Wolfgang Petritsch – da nema stabilne i funkcionalne Bosne i Hercegovine bez unutarnjeg dogovora njezinih triju naroda. Čini se kako postupno na to nadolaze Europljani, a posebno Amerikanci, koji pod Trumpovom administracijom više ne hrane bošnjačke snove o unitarnoj građanskoj državi.
Zato bi i Petritschevo otkrivanje “tople vode” Hrvati trebali iskoristiti – ne za beskorisno medijsko i političko naslađivanje, već za nastavak političke borbe za institucionalnu ravnopravnost u BiH. Budući da je Petritsch već priznao pogreške, protiv “pokajnika desetljeća” trebalo bi pred međunarodnim sudovima pokrenuti postupak, odnosno poništenje njegovih štetnih odluka. Kada bi se to dogodilo, Hrvati bi bili ravnopravni, a BiH funkcionalna.