Razvojem interneta povećalo se i širenje različitih molitava. Prvi kršćani molili su obično Deset Božjih zapovjedi, Očenaš i Vjerovanje. Danas mnogi vjernici pitaju koje su molitve najbolje. U posljednjoj kolumni vidjeli smo kad benediktinci ustaju na molitvu (noćno bdjenje). Što su sve molili, može se pročitati u Pravilu sv. Benedikta od devetog do dvadesetog poglavlja. Molitva se sastojala od psalama i čitanja iz Svetog pisma. Podsjetimo da u Bibliji imamo 150 psalama.
U zimsko doba počinjali su noćno bdjenje (koje se sastoji od dva dijela) ponavljajući tri puta: “Otvori, Gospodine, usne moje i usta će moja navješćivati vjernost tvoju”. Zatim treći psalam: Jutarnji vapaj progonjenoga pravednika i Slava. Nakon toga dvadeset četvrti psalam: Gospodinov svečani ulazak u Svetište. Slijedi himan i šest psalama s antifonama. Iza molitve psalama slijede tri čitanja iz Svetog pisma s tumačenjima priznatih i provjerenih katoličkih Otaca. Time završava prvi dio noćnog bdjenja. Zatim, drugi dio noćnog bdjenja sadrži šest psalama i čitanja iz Apostola (sv. Pavla). Postoji tumačenje zašto se moli dvanaest psalama. Uvijek ima onih koji žele više moliti, ali i onih kojima je molitva uvijek duga. Postoji tzv. anđeosko pravilo u kojem se kaže kako je sam anđeo prenio utemeljitelju cenobitskog monaštva Pahomiju (287.- 347.) da se moli po dvanaest psalama radi onih koji su slabi: “Toliko sam ih odredio da ih slabi mogu bez muke izvršiti, a za druge, koji nisu slabi, nisu potrebne odredbe.” Benedikt je propisao da se često pjeva i Slava (Slava Ocu) u znak časti i poštovanja prema Svetome Trojstvu. A dobro je znati da su još bili brojni i snažni arijevci (nasljednica svećenika Arija) koji su tvrdili da “Isus Krist nije Bog ni Božji sin po naravi”. Zbog Arija je sazvan Nicejski koncil 325. g. I na tom koncilu biskupi su donijeli jasne zaključke o Kristovu božanstvu: “Boga od Boga, Svjetlo od Svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga, rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno”. Monasi su znali napamet i čitanja iz Svetog pisma jer su se često ponavljala. Cezarije (+432.) je govorio: “Često čitanje i trajno razmatranje Pisma mora nam biti poticaj da usvojimo duhovne vrednote.”