Sarajevo Film Festival 2026. na tjedan dana bio je zasjenio scenu političkog Sarajeva. Svjetski glamur, filmske zvijezde, svjetla reflektora i domaći crveni ćilim (tepih) u sjenu su bacili sarajevske političke aktere. Ali nisu se baš svi tako lako predali pa su se neki našli na tom sajmu taštine i crvenom tepihu te usput ponešto i gurnuli pod taj tepih. Organizatori SFF-a napravili su veliki posao, gotovo da su konkurirali nogometnim Zmajevima u svjetskoj promidžbi BiH.
No neka zbivanja na SFF-u podsjetila su nas na naslove filmskih klasika, kao što su “Diskretni šarm buržoazije” Luisa Bunuela, “Imitacija života” Douglasa Sirka, “Svjetla pozornice” i “Moderna vremena” Charlesa Chaplina te “Sajam taštine”, više filmskih ekranizacija satiričnog romana Williama Makepeacea Thackeraya. Samo što je na crvenom tepihu SFF-a više bilo indiskretnog nego disketnog šarma novovjeke buržoazije, možda se malo previše glumio i glumatao život bogatog, dekadentnog, blaziranog i glaziranog Zapada. Na crvenom tepihu SFF-a bilo je i glumaca i filmskih djelatnika koji su glumili ili glume, djelovali ili djeluju, i na političkoj sceni. Glumatanja na crvenom tepihu nastojala su zasjeniti izvrsnu glumu u filmovima bogatog festivalskog programa.
Spušten je zastor SFF-a i uklonjen crveni tepih, a onda su na svoje došle sarajevske političke zvijezde koje svojom glumom dostojno, neke i nedostojno, konkuriraju najvećim filmskim vedetama. Nastavljena je prava halabuka na izjave političkih dužnosnika Republike Hrvatske. Iz “građanskog” Sarajeva na Gordana Grlića Radmana, šefa hrvatske diplomacije, udara se nimalo diplomatski, a po Željani Zovko, dami iz Europskog parlamenta, nimalo - džentlmenski! Oni koji se kunu u Europu, europsku parlamentarku časte “epitetima” koji nisu za novine. Brojni hrvatski analitičari pitaju se zašto političko Sarajevo kontinuirano gradi neprijateljstvo prema Hrvatskoj, koja je, potpuno razvidno, najveći zagovornik i podupiratelj europskog puta BiH u EU i NATO. Možda samo zato što, kao potpisnica Daytonskog mirovnog sporazuma i njegova Aneksa 4, Ustava BiH, upozorava na to da se flagrantno krši i ne poštuje slovo i duh onoga što je u Daytonu parafirala, a u Parizu 1995. potpisala.
No najviši bošnjački politički dužnosnici i dalje uporno i sve bučnije viču kako se Republika Hrvatska nema pravo miješati u unutarnje stvari BiH, a nema tko se sve ne miješa – od visokog predstavnika i njegova Ureda, Vijeća za provedbu mira (PIC-a), u kojoj je oko 50 država, SFOR-a, Europske komisije, UN-a i NATO-a do veleposlanstava brojnih država, Europskog suda za ljudska prava i tako dalje. Svi, dakle, mogu, samo Republika Hrvatska ne, iako je potpisnica Daytonskog sporazuma i Ustava BiH! Iako se po svom Ustavu mora skrbiti o pripadnicima svog naroda u drugim državama, a u jednoj od njih, BiH, Hrvati su konstitutivni i po Daytonskom mirovnom sporazumu i Ustavu BiH jednakopravni s Bošnjacima i Srbima. A to se pravo osporava Hrvatima te drastično narušava natkrovljujuće načelo, aksiom, kategorički imperativ Daytonskog mirovnog sporazuma i Ustava BiH. Pa, ako hoćete, i odluke ZAVNOBiH-a! No svako malo na bošnjačkoj političkoj sceni pojavi se netko hrabar s osjećajem za pravdu, kao prof. dr. Dženan Skelić, istaknuti član SDP-a Zenice, koji je kazao: “Oni koji žele srušiti BiH prihvaćaju da Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva BiH.”
Davor Bunoza, ministar pravosuđa BiH, ne vidi ni jedan razlog za oštre reakcije dijela bošnjačkih političkih dužnosnika na poruke o potrebi osiguranja ravnopravnosti Hrvata u BiH, koje je izrekao Gordan Grlić Radman. Ministar Bunoza smatra da navodi šefa hrvatske diplomacije imaju jasno uporište u presudama Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH. U razgovoru za Večernji list ministar pravosuđa BiH demistificirao je brojne javno nametnute narative, posebno one vezane uz izbornu reformu i legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda.
Kad je riječ o hrvatskoj izbornoj jedinici, ministar Bunoza kaže: “Upravo je Europski sud za ljudska prava u odluci ‘S. Kovačević protiv BiH’ naveo da više izbornih jedinica kojima se nastoje osigurati određeni ustavni kriteriji nije protivno europskim standardima.” Političko Sarajevo pokušalo je obmanuti Europski sud za ljudska prava, ali je ubrzo postalo pročitana knjiga. A žestoki borci za “građansku” BiH, državu po mjeri bošnjačke većine, te presude, kao u predmetu “Sejdić - Finci”, na svoj način “čitaju” i “tumače”. Ali dokle? Pa dok ne dođe mak na konac na kraju balade – ulaska BiH u EU. Ili će BiH ostati crna rupa među zvijezdama EU-a. Europski put BiH podrazumijeva izborne reforme koje uključuju provedbe odluka Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH.
Poimanje vremena, prostora i sadržaja sudionika većeg dijela političkog spektra u BiH može biti inspiracija dramatičarima i dramaturzima teatra apsurda. Mnogo toga inspiriralo je i domaće vicmahere. Tako se Rus pohvalio Muji:
- Mi, Rusi, poslali smo psa na MJESEC.
- Ali kamo? – upita Mujo.
- Pa na MJESEC – odgovori Rus.
- Ma, ne pitam te na koliko VREMENA ste ga poslali, nego kamo ste ga poslali? – priupita Mujo.
Brojne gluparije u BiH loše su za narode i građane, a dobro dođu kao nadahnuće za satiričare i humoriste. Kad su pitali Bernarda Shawa kako svako malo kaže nešto pametno i duhovito, odgovorio je:
- Pomislim nešto glupo i kažem nešto potpuno suprotno od toga!