Četvrto, peto, šesto i sedmo poglavlje Benediktova Pravila imaju zajednički naslov - "Duhovno umijeće"! Korijeni Duhovnog umijeća su "vjera, krštenje, Božja riječ, molitva, milost i kršćanska odgovornost". Duhovno umijeće je "hodočašće" putem koji dovodi do unutarnjeg pročišćenja, a ogleda se u etičkom postupanju.
Četvrto poglavlje nosi naslov "Pomagala za dobra djela". Ima 78 redaka. Samostan je "škola službe Gospodnje". Opat je učitelj u toj školi. On odgovara za cjelokupnu pedagogiju u samostanu. Danas se na fakultetima trude za svaki predmet napraviti dobre programe (sinopsise), ali obveza je navesti i ishod (što će se postići kad se završi taj kolegij). Izvori za pisanje sinopsisa za predmet u "školi službe Gospodnje" nalaze se u Svetom pismu. Pisci prvih monaških pravila najviše koriste za pisanje instrumentarija duhovnog umijeća: 1. Deset Božjih zapovijedi, 2. Dvije zapovijedi ljubavi i 3. Zlatno pravilo. Neki koriste i Didahe (djelo napisano oko 100 g. poslije Kr.). Bazilije naglašava kako treba oblikovati sva svoja djela polazeći od "Božje vodilje i njegova plana te od Kristove ljubavi".
Benedikt započinje četvrto poglavlje s Dvije zapovijedi ljubavi, tj. kako najprije treba ljubiti Gospodina Boga svim svojim bićem, a zatim bližnjega kao samoga sebe. Te retke oslanja na Pnz 6, 4 - 5, Mt 22, 38, Mk 12, 30 i Lk 10, 27. Slijedi navođenje pet Božjih zapovijedi koje Isus savjetuje bogatom mladiću (Mt 19, 16 - 22): 1. Ne ubiti, 2. Ne čini preljuba, 3. Ne krasti, 4. Ne podržavati zle požude i 5. Ne govorite krivo svjedočanstvo. Zatim Benedikt zapovijed "Poštivaj svoga oca i majku" (Mt 19, 19) proširuje na "Poštivati sve ljude" (4, 6). Holzer piše: "Bez zaštite dostojanstva osobe, bez praktičnog priznanja jednakosti i bez snošljivosti nema kršćanske etike. A bez istinske čovječnosti i bez življenog morala nema duhovnosti". Benedikt prvi dio četvrtog poglavlja završava zlatnim pravilom: "Ne činimo drugome što ne bismo željeli da drugi nama čini" (4, 9 tj. Mt 7, 12).
Benedikt navodi konkretna djela duhovnog umijeća: "Siromašne okrijepiti, gologa zaodjenuti, bolesna pohoditi, mrtva pokopati, u nevolji pomagati i žalosna tješiti". Ta djela milosrđa oslanjaju se na 25. poglavlje Matejeva Evanđelja kad se govori o posljednjem sudu. A spominju se u sedam tjelesnih i sedam duhovnih djela milosrđa.