Godine 1961. na temelju popisa stanovništva objavljena je karta pismenosti na prostoru komunističke Jugoslavije. Razlike postotka opismenjenih osoba po pojedinim područjima više su nego drastične. Povjesničari su konstatirali da su te razlike nastajale dugo pod utjecajem povijesnog naslijeđa u različitim imperijima, državnih politika spram obrazovanja, tradicije i drugih čimbenika. Iza Drugog svjetskog rata pričao se zabranjeni vic o pismenosti. Navodno je Josip Broz Tito kazao:
- Prije rata imali smo 50 posto nepismenih, a sad će biti obratno!
U Hrvatskoj enciklopediji stoji da je pismenost u užem smislu sposobnost čitanja i pisanja. Pojam pismenosti višeznačan je i mijenja se u skladu s informacijskim formama koje nameće razina tehnološkog i civilizacijskog razvoja društva. Kako su se kanali obavijesti širili izvan tiskane riječi, tako se i pojam pismenosti nije više ograničavao na sposobnost čitanja i pisanja. U informacijskom vremenu pismenost postaje širi pojam i donosi novu interpretaciju. Danas postoje različite vrste funkcionalne pismenosti - informacijska, računalna, grafička, pismenost u sferi pisanja znanstvenih izvještaja, ili ona potrebna za poslovne prezentacije. Govori se o akademskoj pismenosti, zdravstvenoj pismenosti, pismenosti bez granica (poznavanje jezika), pravnoj pismenosti i slično. Različite vrste pismenosti preduvjet su za određena radna mjestu i za sudjelovanja u društvenom životu. Razlikuju se predškolska i rana pismenost te pismenosti mladih i odraslih. Danas se sve više traže i zahtijevaju specifični profili pismenosti.
Informacijska pismenost je skup povezanih znanja u svrhu rješavanja problema, a informatička pismenost je sposobnost korištenja računala. Medijska pismenost podrazumijeva mogućnost pristupa, analize i stvaranja novog medijskog sadržaja. Postoji i SMS "pismenost"! Radi se o vještini oblikovanja kratkih, brzih tekstualnih poruka uz upotrebu raznih kratica, uz zanemarivanje gramatike i pravopisa. Bitno je sa što manje znakova izreći što više sadržaja. A onda su se pojavili smajli i emotikoni - "slikovito pismo". Smajli izražavaju zadovoljstvo, radost, smijeh, a emotikoni su skup simbola s različitim izrazima lica.
Prvu pučku školu na prostoru Bosne i Hercegovine utemeljio je fra Ilija Starčević 1823. godine u Tolisi. Franjevci su imali ključnu ulogu u opismenjavanju i obrazovanju na prostoru BiH. Čim su franjevci 1844. stigli u Čerigaj, dvije godine potom na Široki Brijeg, počeli su s opismenjavanjem i otvaranjem škola. Početkom 20. stoljeća fra Didak Buntić organizirao je analfabetske tečajeve. Kad je Hercegovina u pitanju, Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu od velike je važnost u kulturnom i obrazovnom pogledu. Postoje podaci da je oko 1920. godine Široki Brijeg bio u vrhu područja u Bosni i Hercegovini po postotku pismenih osoba. Gazi Husref-begova medresa jedna je od najstarijih obrazovnih ustanova u BiH. Prve organizirane škole u Mostaru otvaraju se u osmanlijska vremena (mektebi i medrese). Dolaskom austrougarske vlasti u BiH poklanja se više pozornosti obrazovanju pa je tako 1879. u Sarajevu osnovana gimnazija koju su kasnije pohađali nobelovci Andrić i Prelog. Franjevci su u Mostaru 1853. osnovali školu za dječake, a prva gimnazija utemeljena je 1893.
Povijest pismenosti, a posebno nepismenosti, ima i svoju smiješnu stranu. Još prije gotovo sto godina u Hercegovini se pričao vic o nepismenom Bilećaninu koji je postao bogataš u Americi. Imao je politički utjecajnog rođaka koji ga je preko veze zaposlio na mjestu starojugoslavenskog žandara u Bileći. No, pošto se utvrdilo da ne zna slova, da se na zna ni potpisati, dobio je otkaz. Potom se odselio u SAD gdje se zaposlio na nekoj farmi. Štedio je i kupio komad zemlje u Texasu. Ubrzo je iz te zemlje šiknula – nafta; bivši hercegovački žandar postao je teksaški milijunaš. Kad je s vlasnikom jedne bogate američke kompanije trebao potpisati višemilijunski ugovor, nastao je problem – Bilećanin se nije znao potpisati! Vlasnik kompanije obrtati se nepismenom Hercegovcu:
- Što biste tek bili da znate pisati?
- Bio bih žandar u Bileći – odgovorio je.
U komunistička vremena pričao se vic o sukobu vezanom za dva službena pisma. Kad je u jednoj kavani došlo do tučnjave nakon prepirke vezane za latinicu i ćirilicu, sudionici tučnjave u milicijskoj stanici nisu znali – potpisati svoju izjavu! Kad su Muji prigovorili da ne zna slova, uzvratio je:
- Malo je tih slova da ih ja ne znam!
Na društvenim mrežama pojavio se vic na temu (ne)pismenosti. Haso reče Muji:
- Sinoć sam na televiziji čuo da je u Norveškoj samo jedan posto nepismenih!
- Nema gdje nas nema – zaključi Mujo.
Broj nepismenih u "klasičnom" smislu riječi u BiH, prema nekim istraživanjima, smanjio se na oko 2,5 posto. Na početku prošlog stoljeća na prostoru BiH rijetki su se služili slovima, a danas se mnogi koriste smajlima i emotikonima! Postotak opismenjenih u BiH je sve viši i viši, ali sve je manje onih koji se, posebno na društvenim mrežama, drže pravopisa. Interpunkcija gotovo da i ne postoji. Sve je više "polupismenih", a bude i pokoji vic na njihov račun. Haso upita Muju:
- Tko su ti intelektualci?
- To su ti oni koji kad čitaju, uopće ne migaju usnama – pojasni mu Mujo.