Njemačka je ozbiljna država, a njihovo gospodarstvo vrlo prilagodljivo, pa su ekspresno brzo odlučili još u ovoj godini hitno izgraditi svoj prvi LNG terminal. Takva su vremena, ruski je plin nepopularan i sad se Nijemci moraju snalaziti. Ne možemo tvrditi da je Hrvatska ozbiljnija država od Njemačke, no ipak se prije Nijemaca i uoči kaosa s energentima pobrinula za svoju kriznu infrastrukturu. Rezultat toga je da je Hrvatska jedna od rijetkih država EU koja može prilično mirno promatrati što se na svjetskom tržištu plina događa. Plin će, nažalost, biti skup, ali ćemo ga imati. Dobar tajming rezultirao je i neviđenim skokom izvoza energenata, jer je samo u godinu dana Hrvatska gotovo upeterostručila svoj izvoz i u prvoj godini njegova rada, 2021. izvoz plina premašio je svotu od milijardu eura. Zahvaljujući LNG-u, a i zahvaljujući rastu cijena. No, na takvu zaradu od izvoza nitko nije računao. Istina, ukapljeni plin uglavnom je ostao u Hrvatskoj, ali je njegov dolazak omogućio izvoz ruskog plina u druge države, pa smo se tako mogli profitabilno riješiti energenta tog podrijetla u vrijeme kad se ne pita koliko košta, već tko ga ima. Priča o LNG-ju trajala je desetljećima. To je bila ukleta investicija. Ukratko, postojeći plinarski, a kažu i proruski lobi, uporno je blokirao gradnju terminala argumentima da je glupo uvoziti skuplji američki nego koristiti blagodati povoljnog ruskog plina. Čak su i sam premijer Andrej Plenković i njegova Vlada bili prekomjerno granatirani zbog odlučnosti da se Hrvatska napokon osigura izgradnjom LNG terminala, zlu ne trebalo. Glavni vjetar u leđa, danas je teško povjerovati, dao je američki predsjednik Donald Trump, koji je baš tjerao Hrvatsku još 2017. da izgradi taj terminal. Plenković je, naravno, prvo od EU osigurao bespovratnih stotinjak milijuna eura i na sreću, LNG je proradio. Danas u Hrvatskoj može biti svatko sretan što smo bili promišljeniji čak i od Nijemaca, trebala bi to biti čak i Mirela Ahmetović, načelnica Omišlja, koja je svojedobno prijetila da će se baciti pod bagere. Dobro da to nije učinila, a kao pokoru sad mora jedino trpjeti da je brod koji stoji na terminalu kolokvijalno nazvan Mirela. Bravo za Mirelu.
Kolumna