U ponedjeljak, 29. rujna, pada 90. obljetnica rođenja Vladimira Pavlovića, pjesnika, proznog pisca, esejista, novinara, putopisca, pedagoga, potpisnika Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku 1971. godine. Rodio se u Trebižatu kod Čapljine 29. rujna 1935. godine, školovao se u svom rodnom mjestu, Čapljini i Mostaru, gdje je završio Višu pedagošku školu. Jedno vrijeme radio je kao nastavnik hrvatskog jezika u Čitluku, a potom tri desetljeća u Kuli Norinskoj. Najveći dio života proveo je u Metkoviću. Umro je 7. prosinca 1996. u Zagrebu, a pokopan je na groblju u rodnom Trebižatu. Osnovne škole u Trebižatu i Čapljini nose njegovo ime. Bio je stariji brat pokojnog novinara Mile Pavlovića, dugogodišnjeg dopisnika Večernjeg lista iz Čitluka. Vladimir Pavlović objavio je 20 djela, za knjigu “Gral” 1995. dobio je uglednu književnu nagradu “Tin Ujević”. U Hercegovačkom tjedniku objavljivao je kolumnu “Memoari Ivana Đavurka”, a u Hrvatskom listu kolumnu “Ecce homo”. Tekstovi iz kolumne “Memoari Ivana Đavurka” 1994. godine objavljeni su knjizi “Kad su se koze smicale”, a recenzenti su bili Milan Ivkošić i Petar Miloš, Vladimirovi kolege iz Hercegovačkog tjednika.
Povezanost BiH i Hrvatske
Autor ove kolumne je kao novinar, a jedno vrijeme i kao zamjenik glavnog urednika Hercegovačkog tjednika, čitao “Memoare Ivana Đavurka”, a ovih dana i ukoričene u knjigu “Kad su se koze smicale” te se ponovno smijao nevjerojatno duhovitim zgodama i nezgodama Vladinih junaka u olovna vremena “Svitle budućnosti”. Posebna vrijednost ovog djela je govor zapadnohercegovačkog čovjeka. Vladimir Pavlović bio je nevjerojatno duhovit čovjek, kao i njegov recenzent ove knjige, kojem su u spomen ovog rujna u Tomislavgradu održani Dani Petra Miloša i dodijeljene književne nagrade za kratku priču po njegovu imenu. Vladimir Pavlović rođen je u Trebižatu, a djelovao je i u Hercegovini i u Hrvatskoj, a Petar Miloš rođen je u Crvenicama kod Tomislavgrada, a djelovao je i u BiH i u Hrvatskoj. Bio je dugogodišnji dopisnik Slobodne Dalmacije, a jedno vrijeme i dopisnik Hrvatske radiotelevizije.
Impozantan je popis hrvatskih književnika koji su djelovali i u BiH i u Hrvatskoj, što na svoj način govori o čvrstoj kulturnoj povezanosti Hrvata na području ovih dviju država, dviju republika u bivšoj državi, kao i puno ranije. Primjerice, veliki hrvatski pjesnik Silvije Strahimir Kranjčević rodio se u Senju 1865. godine, a umro u Sarajevu 1908. Smatra se najvažnijim hrvatskim pjesnikom realizma i vrlo važnim pravašem. Bio je u sukobu s vlastima Khuena Héderváryja pa odlazi službovati u Mostar, Livno i Sarajevo, gdje je uređivao književni časopis “Nada”. Pokopan je na sarajevskom groblju sv. Josipa. Koliko su u kulturnom pogledu bila povezana područja Hrvatske i BiH, govori činjenica da je prva knjiga Antuna Gustava Matoša “Iverje” tiskana u Mostaru 1899. godine u izdanju Izdavačke knjižarnice Pacher i Kisić. Jedan od najznačajnijih hrvatskih književnika živio je i Zagrebu i u Beogradu i u Parizu, a prvu knjigu objavio je u Mostaru prije 126 godina.
Više je nego znakovito da su ponajveći hrvatski pjesnici svojim životom i književnim djelovanjem vezani uz područja BiH i Hrvatske. Hrvatski književnik fra Lovro Šitović, rođen u Ljubuškom 1682. godine, a umro 1729. u Šibeniku, djelovao je u Splitu i Šibeniku. Tin Ujević živio je u Sarajevu od 1930. do 1937. godine. U tih sedam godina veliki Tin objavio je dvije značajne zbirke poezije - “Auto na korzu” i “Ojađeno zvono”. Zanimljivo je i to da je Tin Ujević 1929. kratko boravio u Mostaru. Braća Šimić posebna su priča. Antun Branko i Stanislav Šimić rođeni su u Drinovcima kod Gruda, a životni i književni putovi vodili su ih preko Širokog Brijega i Mostara do Zagreba. Malo se u javnosti zna o njihovu bratu Jerku Šimiću (četvrti brat bio je Maksimilijan, drinovački trgovac) koji je bio zagrebački odvjetnik, operetni pjevač, tajnik zagrebačkog nogometnog kluba Građanski, izbornik nogometne reprezentacije Banovine Hrvatske, jedan od utemeljitelja Dinama, urednik sporta u Vjesniku, sportski publicist, izdavač knjige “Pisma Tina Ujevića Stanislavu Šimiću”.
Potpisnici Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku bili su Veselko Koroman, Mile Pešorda, Vitomir Lukić, Nikola Martić, Mirko Marjanović, Vladimir Pavlović i Stanislav Bašić. Mile Pešorda, antologijski pjesnik, dopisni član Europske akademije znanosti, umjetnost i književnosti, rođen u Grudama, književno se ostvario i u Sarajevu i u Zagrebu. Isto vrijedi za Anđelka Vuletića, rođenog u Trebimlji, i Miljenka Jergovića, rođenog u Sarajevu. Veselko Koroman, dopisni član HAZU-a i član Društva hrvatskih književnika u Zagrebu, bio je dvije godine hrvatski kandidat za Nobelovu nagradu, a njegova sabrana djela objavljena su u izdanju izdavačkih kuća Art Rabic iz Sarajeva i Synopsis iz Zagreba. Stanko (Stanislav) Bašić, rođen u Posušju, uspješno je kao književnik i novinar djelovao u Sarajevu i Zagrebu, a Nikola Martić u Sarajevu i Splitu.
Ivo Andrić, rođen u Docu kod Travnika, objavio je ciklus pjesama u “Hrvatskoj mladoj lirici” 1914. u Zagrebu, gdje su mu objavljene zbirke “Ex Ponto” i “Nemiri”. Veliki hrvatski pjesnik Nikola Šop rodio se u Jajcu, a 1943. iz Beograda se preselio u Zagreb, gdje je i umro. Predrag Matvejević, rođeni Mostarac, književno se ostvario u Zagrebu. Vlado Puljić rodio se u Zagrebu, a kao slikar i pjesnik djelovao je u Mostaru. Komediograf Pero Budak rodio se u Trebinju, a u književnom smislu ostvario se u Zagrebu, kao i Stjepan Čuić te Ante Matić i Ante Delmin Matić, koji su se rodili u Tomislavgradu. Ivan Sopta (Softa), rođen u Širokom Brijegu, bio je pisac socijalnog romana, objavljujući ih u Zagrebu, a nestao je na Križnom putu, kao i pjesnik Tomica Penavić, također Širokobriježanin, koji je studirao i pisao u Zagrebu. Rođeni Širokobriježanin Jakov Jelić u Zagrebu je diplomirao medicinu i ostvario se i kao romanopisac. Stanko Jelić, također rođeni Širokobriježanin, u Zagrebu se istaknuo kao pjesnik i pripovjedač. Fra Lucijan Kordić, rođen u Grljevićima kod Ljubuškog, nakon bijega s Križnog puta skokom u Savu dospio je u Italiju i do 90-ih godina prošlog stoljeća književno je djelovao u inozemstvu. U Zagrebu mu je 1990. objavljena zbirka “Čudo siromašnih koraka”. Društvo hrvatskih književnika u Zagrebu dodjeljuje književnu nagradu “Lucijan Kordić”. Ilija Jakovljević, rođen u Mostaru 1898. godine, bio je uspješan hrvatski odvjetnik, novinar i književnik. Umro je u Zagrebu 1948. Ivan Tolj, rođen 1954. u Blatnici pored Čitluka, ostvario se kao pjesnik u Zagrebu, a bio je načelnik političke uprave MO RH i urednik lista “Hrvatski vojnik”.
Fadil Hadžić rodio se u Bileći, a kao komediograf i filmski redatelj djelovao je u Zagrebu. Ante Kraljević, rođen 1951. u Rujnu kod Širokog Brijega, kao pjesnik i pripovjedač djeluje u Zagrebu. Autor je “Ričnika zapadnoercegovačkog govora”. Milka Tica, rođena u Ledincu kod Gruda, u Zagrebu je ostvarila zavidnu književnu karijeru. Pripovjedač, pjesnik, esejist i novinar Dragan Marijanović, rođen 1958. godine u Metkoviću, školovao se u Višićima, Čapljini i Sarajevu. Kao novinar surađivao je s Večernjim listom, Slobodnom Dalmacijom i drugim medijima. Edo Popović rodio se u Livnu, a kao uspješan književnik djeluje u Zagrebu, kao i Ivica Đikić koji je rođen u Tomislavgradu. Veselko Tenžera, rođen u Rami-Prozoru 1942. godine, bio je istaknuti zagrebački književni kritičar. Vjekoslav Boban, rođen u Sarajevu 1957. godine, u Zagrebu djeluje kao književnik i jezikoslovac, a Mirko Kovač, rođen u Crnoj Gori, kao književnik djelovao je u BiH i Beogradu, a 1991. preselio se u Rovinj, gdje je umro.
Tomislav Ladan je kao istaknuti jezikoslovac djelovao u Sarajevu i Zagrebu, a Vlado Pandžić, rođen u Drinovcima 1945. godine, ostvario se kao kroatist i književnik u Zagrebu. Maja Galić, rođena u Širokom Brijegu, djelovala je kao esejistica u Splitu, a Snježana Jelinić, također rođena Širokobriježanka, kao pjesnikinja živi u Imotskom. Pero Pavlović, rođen u Neumu, završio je medicinu u Zagrebu, a u BiH se ostvario kao zapažen pjesnik. Julijana Matanović rodila se u Gradačcu, a kao književnica uspješno djeluje u Zagrebu. Andrija Tunjić, rođen u Dubravicama Donjim kod Brčkog, koji je diplomirao glumu u Zagrebu, gdje se ostvario i kao novinar, nedavno je objavio roman “Bolero za lonesca”. Mate Grbavac, rođen u Ljubuškom, diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, objavio je više knjiga pjesama i romana, a bio je i suradnik Večernjeg lista. Dušan Musa, rođeni Ljubušak, dopisnik Večernjaka, iskazao se kao pjesnik i prozni pisac, a njegovu knjigu “Don Ivan Musić organizator ustanka Hrvata u istočnoj Hercegovini 1875. - 1878. godine” objavili su izdavači u Sarajevu i Zagrebu. Željko Andrijanić, rođen u Grudama, Večernjakov novinar, objavio je roman “Pisma iz vječnosti” u izdanju Večernjeg lista u Zagrebu. Etnolog dr. Damir Zorić, predsjednik Matice hrvatske, rodio se u Grudama, a u Zagrebu je postigao zavidnu znanstvenu karijeru. Objavio je više znanstvenih studija te knjigu o hrvatskom misionaru Ferdinandu Konšćaku.
Kao književnici i književni kritičari u BiH ostvarili su se mnogi koji su studirali na sveučilištima u Hrvatskoj, kao što su dr. Stojan Vrljić, Bugojanac dr. Anton Lučić, dr. Miroslav Palameta, rođen u Stocu, Čitlučanin dr. Šimun Musa, Duvnjaci dr. Marko Tokić i Mijo Tokić, Širokobriježanka Blanka Kraljević, Gruđani Zdravko Nikić i Ivan Šimić, Širokobriježani Andrija Zeljko i Grgo Mikulić, Ljubušak Zvonimir Mikulić Đono, fra Miljenko Mića Stojić, rođen u Dragićini kod Međugorja, i drugi. Književnik Željko Ivanković, rođen u Varešu, književno djeluje u BiH, a više knjiga objavio je u Zagrebu. Književnik, teolog i povjesničar dr. fra Andrija Nikić, rođen u Ružićima kod Gruda, školovao se i u Zagrebu. Književnik i filmski scenarist Josip Mlakić, rođen u Bugojnu 1964. godine, dobitnik je niza književnih ostvarenja, a po njegovim scenarijima snimljeni su filmovi hrvatskih redatelja. Živi u Uskoplju, kolumnist je Večernjeg lista. Pisac i urednik Ivan Lovrenović, rođen u Zagrebu, gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu, književno djeluje u BiH. Objavio je više djela u Zagrebu. Ljubušak Ivan Vukoja, pjesnik, sociolog i likovni kritičar, diplomirao je sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ravnatelj je HNK Mostar. Ivo Mijo Andrić, rođen u Čanićima kod Tuzle, kao pjesnik i prozaist iskazao se u Zagrebu. Hrvatski književnik, svećenik i kantautor fra Šimun Šito Ćorić, rođen u Paoči kod Čitluka, školovao se u Čitluku, Splitu, Dubrovniku, Sarajevu, Zagrebu, Švicarskoj, SAD-u. Autor je brojnih knjiga literarnog i znanstvenog sadržaja i audiozapisa. Pjesnik Zdravko Kordić, rođen u Tihaljini kod Gruda, objavljivao je i u Hrvatskoj, a pjesnik Miro Petrović, rođen u Klobuku kod Ljubuškog, ima objavljene radove i u Zagrebu. Vinko Grubišić, rođen u Posuškom Gracu, hrvatski književnik i jezikoslovac, djelovao je u dijaspori, a imao je čvrste knjižene veze i s BiH i Hrvatskom. Pjesnik Mile Stojić, rođen u Dragićini, djeluje u Sarajevu, a u književnom smislu vezan je i uz Hrvatsku. Večernjakov novinar Tihomir Begić, rođen u Posuškom Gracu, koji živi i radi u Zagrebu, objavio je dvije knjige poezije - “Odsjaj daljine” i “Suze za tobom”. I Tomislav Kvesić, rođen u Širokom Brijegu, bio je novinar Večernjeg lista. Objavio je zbirku poezije “Poroci sanjara”. Pjesnik Darko Juka, rođeni Mostarac, koji je također bio Večernjakov novinar, svoju poeziju objavljuje i u Hrvatskoj.
Brojni su znanstvenici i publicisti koji su rođeni u BiH ostavili značajnog traga u Hrvatskoj. Dr. Zoran Tomić, rođen u Radišićima kod Ljubuškog, rektor SUM-a, član Europske akademije znanosti i umjetnosti, u Zagrebu je na Fakultetu političkih znanosti stekao zvanje magistra znanosti, a doktorirao je u Sarajevu. Napisao je velik broj knjiga objavljenih u Zagrebu. Inače, veliki broj akademske zajednice u Mostaru na razne načine vezan je uz Zagreb. Širokobriježanin dr. Ivo Čolak, budući rektor SUM-a, bio je redoviti profesor i na Sveučilištu Sjever u Varaždinu. Ljubušak dr. Ivica (Ivo) Lučić kao povjesničar je ostvario zavidnu akademsku karijeru u Zagrebu, gdje je objavio značajna djela iz oblasti povijesti. Širokobriježanin dr. Ante Kvesić u Rijeci je diplomirao na Medicinskom fakultetu 1988. godine, a doktorirao 2002. Ravnatelj je SKB-a u Mostaru, a sa suradnicima je objavio udžbenik “Kirurgija”. Dr. Dragan Čović ostvario je zavidnu sveučilišnu karijeru u BiH, a primio je i počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu. Objavio je knjige “Liderstvo & ljudski resursi”, “Inventivnost tima” i “Kultura promjena kulture”. Dr. Božo Ljubić diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao u Sarajevu. Ostvario je zavidnu sveučilišnu karijeru, predavao je i u SAD-u. Objavio je niz znanstvenih radova i političkih tekstova. Ljubušak dr. Božo Skoko izgradio je zavidnu akademsku karijeru u Zagrebu, gdje je objavio više knjiga o temi odnosa s javnošću, identiteta, imidža… Širokobriježaninu dr. Žarku Šantiću, sveučilišnom profesoru u mirovini, drugo izdanje knjige “Tajne zdravlja i liječenja” objavilo je Agroznanje u Zagrebu. Dr. Zlatko Šantić, također Širokobriježanin, svojedobni najmlađi liječnik u bivšoj državi, završio je medicinu u Sarajevu, a u Zagrebu je izučavao ehokardiologiju, a potom je doktorirao. Napisao je područje kardiologije u udžbeniku “Gerijatrija”. Dr. Edvard Galić, rođen u Izbičnu kod Širokog Brijega, ravnatelj Kliničke bolnice Sveti Duh u Zagrebu, objavljuje znanstvene radove iz područja medicine. Brojni su liječnici rođeni u BiH u RH napravili velike karijere i objavljivali značajne znanstvene studije i knjige. Tako je u mnogim djelatnostima. Kao što je Gruđanin dr. Ljubo Jurčić, primjerice, ili Širokobriježanin Miljenko Karačić, bivši dopisnik HTV-a, koji se iskazao kao sportski publicist.
Širokobriježanin Marko Ljubić zaslužan je za osnivanje širokobriješkog lista “Vrisak” i Hercegovačkog tjednika, a u Zagrebu se ostvario kao kolumnist i televizijski voditelj. Akademik Josip Muselimović, rođen u Bijakovićima kod Čitluka, poznati odvjetnik i književnik, nositelj je brojnih priznanja, među kojima je i Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Pisao je i kolumnu u Večernjem listu BiH. Marijan Knezović, rođen u Posušju, poznat kao zagrebački aktivist, objavio je zbirku poezije “Vremenski putnik”. Miro Gavran, poznati hrvatski dramatičar, rođen je u Trnavi (RH), a roditelji su mu iz Hercegovine pa se smatra hercegovačkim Hrvatom.
Pisana riječ
Kolumne u načelu imaju i književnu vrijednost. Mostarac Nino Raspudić u Večernjaku je imao vrlo čitane kolumne “Kratki espresso”, koje su ukoričene u dvije knjige u izdanju Večernjeg lista. Jozo Pavković, direktor i glavni urednik Večernjeg lista BiH, autor je kolumni “BIH NE BIH” u svim izdanjima Večernjaka, ukoričenih u knjige “BIH NE BIH, PITANJE JE SAD(A)” i “Urednikov pečat” na hrvatskom i engleskom jeziku, u izdanju Večernjeg lista. Žarko Ivković, podrijetlom iz Livna, dugogodišnji novinar i urednik u Večernjem listu, autor je Večernjakove kolumne “Ni crno ni bijelo”. Poznati teolog Dalibor Milas rođen je u Mostaru, a školovao se u Ljubuškom, Visokom i Zagrebu, u Večernjaku objavljuje kolumnu “Evanđelje s margine”. Robert Bubalo, rođen u Zagrebu, a značajan dio života proveo je u Širokom Brijegu, urednik nedjeljnog izdanja Večernjaka, u Zagrebu se ogledao kao publicist, scenarist i uspješan redatelj dokumentarnih filmova. Producent je širokobriješkog MFF-a. Kolumne za hercegovačke listove pisali su poznati kolumnisti iz Hrvatske - Milan Ivkošić, Josip Jović, Srećko Jurdana… Hrvatski književnik, novinar i humorist Mladen Vuković, rođen u Imotskom, bio je čest suradnik hercegovačkih listova. Predsjednik je UHAH-a sa sjedištem u Splitu, koji okuplja oko 100 aforista i humorista, od čega znatan postotak čine osobe koje žive u BiH ili su iz BiH podrijetlom.
Gotovo je nemoguće nabrojiti sve osobe koje su u književnom i znanstvenom pogledu djelovale i djeluju i u BiH i u Hrvatskoj. U ovom tekstu spomenuli smo brojne osobe koje na svoj način, kao “ilustracija”, pokazuju književnu i ukupnu kulturnu povezanost Hrvata s obiju strana granice. U Društvu hrvatskih književnika Herceg Bosne velik je broj književnika koji su rođeni ili djeluju u Hrvatskoj. Članica te književne udruge bila je i Vesna Parun. No, također, u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu nekoliko je pisaca koji djeluju u BiH. Anita Martinac je predsjednica Južnoslavenskog ogranka te književne asocijacije. I autor ove kolumne svoje prve književne i novinarske uratke objavio je dok je živio u Zagrebu. Kao član Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Matice hrvatske i član Upravnog odbora Udruge hrvatskih aforista i humorista (UHAH) te kao novinar upoznao je jako puno ljudi od pera. O mnogima zna brojne anegdote, više njih objavljeno je u kolumni “Herc iskrice”. Nietzsche je rekao da tri anegdote mogu potpuno opisati jednog čovjeka, a nekada je dovoljna samo jedna. Pokušat ćemo kroz anegdote upoznati neke od književnika koji su književno djelovali i na prostoru i BiH i Hrvatske. Neke se prepričavaju u društvu ljudi od pera, čine nezaobilazni dio usmene humoristične baštine, a neke je ukoričio Janko Bučar u knjizi “Hrvatski književnici u anegdotama”.
Matoš je jednom kazao:
- Jako volim razgovarati u većem društvu. Tako sam siguran da će me netko slušati, a ja ne moram nikoga!
Na putu iz Beča u Pariz, u vlaku kojim je putovao Matoš, bilo je mnogo putnika. Dvije dame ušle su na usputnoj postaji i kad su odložile stvari, stale su pored Matoša. Vidjevši da će ostati bez mjesta, on ponudi mjesto damama da sjednu:
- Izvolite, nudim svoje mjesto starijoj!
Obje dame ostale su stajati, a Matoš je ponovno sjeo! U jednom društvu pitali su Tina Ujevića je li oženjen, a veliki pjesnik je odgovorio:
- Ne, nisam, moja punica bila je nerotkinja!
U jednom restoranu Tin se obrati konobaru:
- Donesite mi porciju pravopisnih pogrešaka!
- Oprostite, ali to, nažalost, nemamo - reče konobar.
- Dobro, ali zašto ih onda stavljate u jelovnik? - upita ga Tin.
Kad su Tina Ujevića pitali što misli o Ivi Andriću koji je inače kao diplomat u Berlinu potpisao Trojni pakt, pjesnik je odgovorio:
- Lijepo piše, a svašta potpisuje!
U društvu više književnika netko je rekao kako ništa više nije kao prije, a Ivo Andrić reče:
- Da, da, samo žene još uvijek nose devet mjeseci!
U nazočnosti Antuna Branka Šimića jedna je sredovječna glumica htjela ugasiti svijeće na torti, kojih je bilo nešto manje nego godina, a zajedljivi pjesnik uzviknu:
- Ah, milostiva, netko vam je ukrao najmanje deset svijeća!
Mlada i ohola glumica koja nije bila osobito elokventna govorila je u nazočnosti Stanislava Šimića kako se vrlo teško oslobađa svojih obožavatelja, a Drinovčanin joj reče:
- A zašto, draga moja, ne pokušate nešto reći?!
Josip Broz Tito pitao je književnika Peru Budaka što mu je bio Mile Budak, ministar u vrijeme NDH.
- Prije mi je bio stric, a sad mi nije ništa - odgovorio je Pero.
Pjesnika i liječnika Peru Pavlovića upitao je neki milicionar čime se bavi.
- Ja sam medicinski biokemičar.
- Znam ja da si ti bio kemičar, nego što si sad? - priupita ga milicionar.