Korizma je dio liturgijske godine u kojem se kršćani pripremaju za Uskrs. Katolici na području Bosne i Hercegovine stoljećima proživljavaju kalvarije, ali nikad nisu gubili nadu - povijest pamti i uskrsnuća. Prije dolaska Osmanlija na prostorima Bosne i Zemlje humske (Hercegovine) katolici su bili u golemoj većini. No, islamizacija, progoni, ratovi, zbjegovi, kuge, glad i svaki drugi jad znali su desetkovati broj katolika na bosanskim i hercegovačkim prostorima. U osmanlijska vremena posebnu kalvariju doživjeli su katoličke crkve i samostani – Turci su porušili oko 400 katoličkih crkvi i oko 40 samostana. Hercegovina je ostala bez ijednog samostana, a sam Bog zna kako su preživjela tri samostana u Bosni. U vrijeme rata između Osmanlija i Mlečana krajem 17. stoljeća Hercegovina je ostala gotovo pusta, a nakon Požarevačkog mira 1718. godine brojni su se katolici iz Dalmacije, gdje su izbjegli, vratili na svoja hercegovačka ognjišta. Na prostoru Republike Hrvatske danas postoji oko 30 prezimena s osnovom Hercegovina (Herceg, Hercigonja...). Posebnu kalvariju katolički puk na prostoru BiH doživio je u vrijeme velike kuge od 1814. do 1818. godine. Dr. fra Robert Jolić došao je do podatka da se tada broj katolika na prostoru BiH bio smanjio na samo 57.000! A Osmanlije su na bosanskohercegovačkom prostoru zatekli oko 700.000 katolika, što se lako može provjeriti u arhivima u Turskoj. Neki ugledni povjesničari govore i o 900.000. Dakle, broj katolika na prostoru BiH prije 200 godina smanjio se za čak 15 puta!
A onda se broj katolika na istom prostoru povećao za 15 puta, tisuću i pol posto! Od 57.000 do blizu 800.000! Taj fenomen, to uskrsnuće katolika na prostoru BiH, može biti više nego izazovna tema za demografe i druge znanstvene discipline. Nova kalvarija katoličke vjere i hrvatskog puka u BiH stigla je s Drugim svjetskim ratom i poraćem. Na području Hercegovačke franjevačke provincije i Mostarsko-duvanjske biskupije jugokomunisti su ubili 66 franjevaca i 13 dijecezanskih svećenika, a u Drugom svjetskom ratu, a pogotovo poraću, u Hercegovini je stradalo oko 24.000 Hrvata katolika. Golema su stradanja katolika i u Bosni, kao u čitavom hrvatskom korpusu. Nakon komunističkog režima stigla je nova kalvarija - velikosrpska agresija, a potom sukob Hrvata i Bošnjaka. Na područjima BiH koja nisu bila pod kontrolom HVO-a ostao je relativno mali broj Hrvata katolika. Brojni relevantni povjesničari slažu se oko toga da bi bez Herceg Bosne i HVO-a od katolika u BiH ostali samo ostaci ostataka. A od samostalne BiH moguće čak i – ništa!
Daytonskim mirovnim sporazumom i Ustavom BiH zajamčena je jednakopravnost Hrvata s drugim dvama suverenim, konstitutivnim, tvorbenim narodima. No, netko je, iz tko zna kojih razloga i namjera, sustavno i neustavno narušavao politički položaj Hrvata u BiH. U dva navrata bila je formirana vlast bez političkih predstavnika kojima su bh. Hrvati dali najviše glasova na izborima. Preglasavanje Hrvata u tijelima vlasti postalo je uobičajena praksa; većinski Bošnjaci u čak su četiri navrata svojim glasovima za hrvatskog člana Predsjedništva BiH izabrali Željka Komšića. Tako su Bošnjaci izabrali dva člana Predsjedništva BiH, a Hrvati – nijednog. Najčešće uz “blagoslov” međunarodne zajednice. Pa je tako nakon posjeta Svetom Ocu Predsjedništvo BiH skrilo da je papa Lav XIV. zatražio jednakopravnost konstitutivnih naroda. Da je jedan član Predsjedništva izabran većinskom voljom Hrvata u BiH, to se ne bi ni pokušalo skriti. I kad netko od uglednih osoba u svijetu samo zucne o tome kako konačno treba pronaći rješenja koja će jamčiti stvarnu jednakopravnost bh. Hrvata, iz sarajevske političke čaršije nepodnošljivo lako proglase ga fašistom, ustašom i “počaste” drugim epitetima koji nisu za novine. Skrnavljenje katoličkih svetinja postalo je gotovo pa običaj. Čaša je davno prelivena, crvena linija pregažena. Shvatili su to i u Washingtonu i u Bruxellesu te reagirali, za sada nedovoljno glasno. Pa se u političkom Sarajevu prave da nisu čuli. Kao i u dijelu RS-a. Politički predstavnici Hrvata rezolutni su i kažu im: “Dalje ruke od Hrvata!” Reagirali su i biskupi Biskupske konferencije BiH i Hrvatske biskupske konferencije; izrazili su nadu da će prestati zloupotreba loših izbornih zakona.
Broj Hrvata u BiH gotovo je prepolovljen, no neki demografski pokazatelji kao da najavljuju novo uskrsnuće - Zapadnohercegovačka županija bilježi demografski rast! Stara je i slavna povijest katoličke vjere na prostoru Bosne i Hercegovine, prošla je brojne kalvarije i uskrsnuća. Katolički svećenici znali su doskočiti protivnicima vjere. Na crkveno vjenčanje stigli su svatovi na konjima, a među njima bilo je i nekoliko članova Komunističke partije koji se dogovore da neće ulaziti u crkvu, a da će se nakon crkvenog vjenčanja pridružiti ostalim svatovima. No, dođe svećenik i viknu:
- Svi u crkvu osim konja!
I tako “natjera” i članove Saveza komunista u crkvu! U narodnoj humornoj predaji katoličkog puka u BiH ostao je razgovor između komunističkog dužnosnika, protivnika bilo koje vjere, osim vjere u bolje socijalističko sutra, i vlasnika kokošinjca. Taj čovjek zbog obveza dva dana nije obišao svoje kokoši na selu, a protivnik vjere ga prekori zbog toga. Vlasnik kokošiju uzvrati:
- Ako je Titova Jugoslavija mogla 40 godina bez Boga, mogu i moje kokoši dva dana bez mene!
Postoje političke strukture koje i Europu nastoje graditi bez njezinih kršćanskih korijena. A bez korijena teško će na - zelenu granu!