Često se vode borbe kako privući mlade knjigama, ali samo obvezno čitanje lektire kod dijela mladih može stvoriti otpor prema pisanoj riječi. Beletristika nudi mnogo odličnih naslova koji mogu uvući djecu u svijet mašte i povesti ih na putovanje valovima priča koje mnoge divne knjige nude.
Ponekad se tu javlja i strah od novoga, pa smatram kako ova dva naslova imaju ono nešto što bi moglo privući mlade čitanju. To su knjige koje govore o borbi protiv različitih strahova, emocija, tame i svega onoga što nas ponekad plaši.
“Vrsta tame koja ti se poigrava očima. Tjera te da vidiš stvari ondje gdje ih nema ili da ne vidiš stvari kojih ima. Tama koja živi na mjestima u koja znaš da ne bi trebao gledati, da ne bi slučajno primijetio druge oči, koje uzvraćaju pogled.”
“Olivia Prior nikada nije bila tiha djevojka. Uvijek se trudila proizvoditi buku, kamo god išla, dijelom zato da podsjeti ljude da, samo zato što ne može govoriti, ne znači da je tiha, a dijelom zato što jednostavno voli težinu zvuka, voli kako on zauzima prostor. “
Olivia Prior štićenica je doma Merilance, siroče koje od svojih roditelja ima samo pohabani majčin dnevnik s izlizanim urezanim slovom G i upozorenje da ne odlazi na Gallant. Olivia ne može govoriti, a sve što ima od ovog svijeta sjene su u krajičku oka koje ponekad dobiju svoj oblik kada misle da ih ne gleda. Jednog dana sve se mijenja kada dođe neočekivano pismo u dom naslovljeno na nju. Hoće li napokon pronaći svoju obitelj? Što je Gallant? I što se sve krije u sjenama?
Predivan teen gotički hororčić s odlično odrađenim glavnim likom. Olivia se bori s bijesom koji osjeća, a ne može ga izraziti jer je nijema, obilježava je goruća želja za ljubavlju i pripadanjem. Cijela njezina priča obilježena je i ljubavnom pričom njezinih roditelja koju otkrivamo dio po dio i jezivim negativcem čiju snagu i podmuklost osjetimo u svakom sjenovitom pogledu. Ima još divnih detalja, ali ne želim kvariti radnju, no ugodno me je iznenadila nekolicina plot-twistova koji su bili super. Da, pomalo je teen glavni junak klišej, na čijim leđima počiva spas svih, ali takvih priča, po meni, nikad dosta. Smatram da je ovo super roman za mlade koji se žele okušati u malo strašnijim knjigama, a nije zahtjevna za čitanje.
“Proždir-mora. Mathiasu se nimalo ne sviđa taj naziv. Zamišlja strvinara koji dugim, oštrim kljunom otkida komade mesa s mrtvog goveda.”
“Mjeseci koji su još sinoć tvorili puni krug sad okreću leđa jedan drugome. Miro i Hikiro opraštaju se. “
Osim prekrasnih korica koje krase “Zrcalo noći”, i sadržaj je jednostavno čaroban. Naš glavni lik je Mathias, početak romana nam otkriva kako je u bolnici na liječenju od opake bolesti, leukemije. Dječak koji samo mašta da se što prije vrati igranju nogometa i druženju s prijateljima suočava se s neobičnim svijetom u koji ga uvodi misteriozna djevojčica Tara. Ona se jednog dana pojavila u bolnici i počela je Mathiasova avantura, koja mu je ujedno dala snage za trenutačni bijeg od stvarnosti. Hrabrost, nesebičnost, prijateljstvo i povjerenje moraju se pokazati protiv tame, truleži, sebičnosti i hlapljivosti. Hoće li Mathias i Tara uspjeti u svom pothvatu, Tara u spašavanju svog svijeta od strašnog okupatora, a Mathias u pronalaženju lijeka za okrutnu bolest? I što ih veže? To ipak trebate otkriti sami.
“Zrcalo noći” dječja je knjiga, ali svijet koji je Ørjan osmislio zagolica maštu, svijet koji bi bilo lijepo posjetiti kako bismo se i sami uspjeli izboriti sa strahom koji nosimo. Stil pisanja jednostavan je i pitak, a opisi, iako sažeti, jako privlačni. Tematski je emotivno malo teška knjiga, ali je odlična za otkrivanje emocija mladih koji se bore s onim nesavladivim. Možda je baš zato dobar izbor za one koji žele napraviti prvi korak u svijet malo mračnijih priča, onih u kojima tama nije samo nešto čega se trebamo bojati nego i nešto protiv čega se možemo boriti.