Kolumna

Jesmo li sami krojači svoje sudbine?

Jesmo li sami krojači svoje sudbine?
28.09.2023.
u 17:14
Pogledaj originalni članak

Gledam svijet sa svog prozora i mislim o toj običnoj svakodnevno izgovaranoj riječi - sudbina. I pitam se: što ja o tome znam? Tada sam uočio da o toj svakodnevno uporabljivoj riječi ne znam baš mnogo, a pomalo ju je teško i definirati jer je nešto neuhvatljivo. Ne možeš je kontrolirati. Tada sam shvatio da je ta riječ za ljude velika zagonetka o kojoj se može diskutirati i godinama, premda sumnjam kako bismo i tada mogli iscrpiti sve što znamo ili ćemo o njoj naučiti.

Svaki dan, kao papagaji, govorimo o sudbini, a znamo li uopće što je to sudbina? Kako bismo doznali o čemu je, zapravo, riječ, vrijedi ispitati sam korijen riječi u raznim jezicima i vidjeti što ona znači. Etimologija riječi sudbina: na našim, odnosno slavenskim jezicima, korijen riječi “sudbina” potječe od riječi SUD, SUDITI, grčka riječ za to je MOIRA, Arapi kažu MANIYA, a na latinskom je FATUM, što znači “ono što je predodređeno”, a sanskrtska riječ za sudbinu je DAIVAM - “ono što dolazi od božanskog”.

Engleska riječ FATE vuče korijen iz latinskog FATUM...

Ovaj mali uvod ovdje je samo da prikaže kako je riječ “sudbina” duboko usađena u raznim jezicima i kulturama svijeta. Zbog vjerovanja u postojanost sudbine ljudi su učinili mnogo zla, ali i dobra.

Religija i sudbina:

Nekad davno Grci, pa i Rimljani, vjerovali su u postojanje trojstva bogova koji su pleli sudbinu običnih ljudi i da je ono što su pleli konačno i nemoguće promijeniti. Drugim riječima, ono što je sudbina odredila konačno je i nije moguće izmijeniti. U današnje vrijeme neki kršćani vjeruju da je Bog već unaprijed odredio naš put u životu kao dio svog sveopćeg plana za čovječanstvo i to je - nepromjenjivo. Na takav se stav odmah postavlja upit o SUDBINI naspram slobodnoj volji.

Što nas Biblija o tome uči ili što nam kaže? Istina je da Biblija govori o sudbini čovjeka kao nečemu što je Bogom određeno, ali u isto vrijeme to je nešto što je rezultat bogomdana slobodnog čovjekova izbora. To znači - sudbina - rezultat našeg slobodnog izbora. Što opet znači - sami smo krojači svoje sudbine. Adam i Eva nisu predodređeni od Boga da jedu jabuku, nego su mogli vječno živjeti vrtu Edenu. Oni su imali izbor tamo živjeti s Bogom, ali nisu slušali upozorenje te su odlučili ne slušati ništa. Nakon toga morali su snositi odgovornost za svoje postupke, a to je bila njihova sudbina.

I u samom Kuranu, u islamskoj vjeri, postoji dio o sudbini. Navodi se da je Muhamed rekao: “Znaj da ono što te je promašilo, nije te moglo pogoditi, a ono što te je pogodilo nije te ni moglo mimoići.”

Kuran također uči da je uzvišen Bog čovjeku pokazao pravi put, a čovjek je taj koji će biti zahvalan ili nezahvalan. Drugim riječima, čovjek je taj koji mora sam konačno odlučiti i izabrati ili sretan ili nesretan kraj.

Sudbina i filozofija:

S filozofskog aspekta sudbina se svodi na zakon u koji je uključeno svako biće. Ono što se tiče nas izvan je našeg utjecaja i nemoguće je svojim djelovanjem izmijeniti tijek događaja. Sve što se događa izvan je naše kontrole. Stoici su smatrali da mudri ljudi pokazuju svoju sudbinu ma kakva bila, kao što je rekao Seneka: “Sudbina vodi one koji na nju pristaju, a vuče one koji joj se protive”.

Definicija: Što je sudbina?

Jednostavno pitanje koje proistječe iz ove rasprave je: Što je uopće sudbina i postoji li?

Sudbina se definira kao sila koja određuje život svakog pojedinca od koje ne može pobjeći. Sudbina je, prema tome, predodređena od dana kada se pojedinac rodi pa sve do njegove smrti. Po tome, svaki događaj kroz koji čovjek prolazi - od prve riječi, završetka škole, pa čak do smrti i načina smrti, unaprijed je određen i ne može se promijeniti. Svi događaji koji čovjeka snalaze smatraju se sudbinskim (dosuđenim), a sve ono što on želi i teži k tome, a ne dobije, smatra se nesuđenim. Postoje određeni ljudi koji vjeruju dogmatski u predodređenost sudbine pa pokušavaju doznati svoju sudbinu. Stoga se obraćaju onima koji čitaju iz dlana, astrolozima, vračarama... Dalje smatraju kako je pogrešno pretpostaviti da je čovjekovom voljom ili djelovanjem moguće izmijeniti sudbinu ili rezultat onoga što je Božjom voljom određeno!

Mojsije Majmonid:

Zna li Bog ili ne zna da će neki pojedinac biti dobar ili zao? Ako kažeš - zna, onda nužno slijedi da je taj (čovjek) primoran djelovati onako kako je Bog već znao da će čovjek djelovati, inače bi Božje znanje bilo nesavršeno.

Ono što zovemo zlo ili zao čovjek realno je u našem svijetu, a ako vjerujemo u sudbinu i savršenost i neprikosnovenost Boga, kako je onda zlo spojivo s pojmom sve zna Božje?

Jako je puno pisano o tom pitanju koje, donekle, prodire u srž religije, a i težak je filozofski argument. Čovjek ima svoj predodređeni životni put od rođenja, sudbinu, ali ima slobodu koju mu je njegov Stvoritelj dao da može sam odlučiti i birati svoj životni put. Zato, kao rezultat toga, čovjek mora preuzeti svoju odgovornost za izbor životnog puta.

Isto tako, u drugim religijama, primjerice u islamu, u Kuranu piše da je sav čovjekov život predodređen po volji Božjoj i ništa se ne može dogoditi ako nije po Božjoj volji. No, isto tako, ističe se i da je čovjeku dana sloboda izbora da može izabrati kojim putem želi ići.

Nakon svega ovoga iskrsnulo je mnoštvo pitanja:

- Nekako je prihvatljivo da je sudbina razlog nestanka dinosaura onako kako nam kažu znanstvenici - prirodna nesreća.

- Ali ljudi pitaju: je li sudbina i da čovječanstvo dva puta uđe u opći rat?

- Moreplovac Kolumbo otkrio je put zapad prema Karipskim otocima i na kraju je nađen američki kontinent. Rezultat: ovo je otkriće bilo SUDBONOSNO za Indijance koji su tamo živjeli jer su jednostavno istrijebljeni i gotovo su u potpunosti nestali s bizonima, isto kao i nekad dinosauri. Pitanje je je li sve to posredstvom sudbine određeno Božjom voljom ili je, ipak, čovjekov odabir.

- Teško je zamisliti da je naš dragi Bog odobrio da se dva puta baci atomska bomba na nedužne civile u Hirošimi i Nagasakiju tijekom Drugog svjetskog rata i da je sve to SUDBINA!?

U sadašnjem vremenu, s razvojem tehnologije, prijenos informacija dosegnuo je vrhunac, tako da u isto vrijeme vijest okruži naš globus za tren. Način života je izmijenjen, a uime demokracije čini se svašta. Djeca znaju svoja prava prije nego nauče da imaju obveze. Zbog interneta je teško doznati što je istina, a što laž. Najgore je na političkoj sceni, gdje su, zbog borbe za moć, ljudi spremni uraditi svašta.

VLAST, NOVAC i MOĆ - tri su virusa koja su zarazila mnoštvo državnika, tako da je teško sada bilo gdje postići valjan i dugoročan dogovor. Je li to ljudska sudbina? Ili čovjekov izbor?

Na kraju ostavljam čitateljima da donesu svoj zaključak o tome što je sudbina. Moje mišljenje je, kako u životu, tako i u prirodi, ništa nije kristalno odvojeno ili prikazano, tako da između CRNOG i BIJELOG postoje razne nijanse sive boje. Zato sam mišljenja da mi sami krojimo svoju sudbinu svojim svjesnim djelovanjem. Obrnuto bi bilo da smo mi automati, roboti.

U tom kontekstu ne bi imalo smisla ili potrebe da posjedujemo mozak koji nam omogućuje misliti i stvarati!

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.