kolumna joze pavkovića

Hoće li Papin posjet Crnoj Gori blokirati Srpska pravoslavna crkva

Hoće li Papin posjet Crnoj Gori blokirati Srpska pravoslavna crkva
17.12.2019.
u 07:00
Pogledaj originalni članak

Zbunjujuće je bilo u subotu čitati izvješća iz Vatikana. Kada je crnogorski premijer Duško Marković nakon razgovora s Papom eksplicitno ustvrdio kako će Sveti Otac iduće godine posjetiti njegovu zemlju, pomislio sam: pa to je provokativno hrabro. Samom najavom takve mogućnosti Papa ulazi u izrazito konfliktno područje sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC) koja je vrlo utjecajna u Crnoj Gori. A upravo njegova politika gradnja je mostova. Posjet bez njezina pristanka mogao bi ugroziti već izgrađene veze Vatikana s jednom od značajnijih pravoslavnih crkava. No, nakon nekoliko sati stiže druga vijest. Vatican News upozorava kako je Papin dolazak u Crnu Goru nezamisliv bez pristanka SPC-a. Po njima, da bi to učinio, papa Franjo prvo mora posjetiti Srbiju. E, to mi se već učinilo realnijim. Jer, vatikanska diplomacija teško se svrstava na jednu od “zaraćenih” strana. Odnosno, uvijek traži kompromis i pomirbu, a toga danas u Crnoj Gori nema.

Zato je čak bio dvojben i tajming susreta Pape s premijerom Markovićem. Sastao se samo nekoliko dana nakon što je objavljen Papin odgovor na pismo patrijarha SPC-a. U kojemu mu je Irinej izrazio zabrinutost zbog namjere crnogorske države da do kraja godine usvoji zakon o slobodi vjeroispovijesti. Prijedlog zakona predviđa da će svi vjerski objekti koji su bili imovina države Crne Gore prije gubitka njezine neovisnosti 1918., a koji kasnije nisu na odgovarajući pravni način prešli u vlasništvo neke vjerske zajednice, biti prepoznati kao državna imovina. Zakonu se najviše protivi SPC u Crnoj Gori koji raspolaže s gotovo 700 vjerskih objekata u toj zemlji. U toj Crkvi smatraju da je cilj zakona zapravo paravan za otimanje srpskih crkava, manastira i njihove imovine. Papa je u odgovoru Irineju napisao kako zakon mora biti donesen po demokratskim načelima i da ga moraju prihvatiti sve vjerske zajednice.

Sukob oko Pravoslavne crkve u Crnoj Gori političko je pitanje, barem u onoj mjeri u kojoj je i vjersko. Riječ je o pokušaju Crnogoraca da preko Crkve zaokružuju svoj nacionalni identitet. Zbog toga traže i autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve. Što je u Srbiji dočekano na nož. Patrijarh Irinej negira crnogorski identitet zapitavši se što su to Crnogorci ako ne Srbi iz Crne Gore dodavši da, isto tako, postoje Šumadinci, Vojvođani, Ličani, Bosanci, Hercegovci i drugi. Poput njega, u Srbiji mnogi vjeruju kako je Crna Gora klasična srpska država u kojoj i danas živi 30 posto onih koji se i izjašnjavaju kao Srbi, ali da ih vladajuća politika diskriminira. S druge strane, crnogorska strana tvrdi kako je i negiranje autokefalnosti njihove Crkve potvrda da su velikosrpske ambicije na Balkanu još itekako žive.

U takvim napetim odnosima između “dva oka u glavi” (Srbije i Crne Gore) Vatikan je dosad izrazito dobro prepoznavao tko zamagljuje poglede u budućnost. Unatoč brojnim iskušenjima, uspostavili su pristojne odnose sa Srbijom. Štoviše, u uzlaznoj su putanji. Kada su se Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić 2006. godine potpisali kao recenzenti knjige Vojislava Šešelja “Vatikan glavno Satanino gnezdo”, nisu mogli ni pretpostaviti da će biti dva predsjednika Srbije koja će u Vatikanu biti primljena na najvišoj razini. No, njihovi pozivi u uzvratni državni posjet nemaju snagu. Papin dolazak u Srbiju treba “blagosloviti” SPC. A zašto toga nema, razloge bi trebalo tražiti još od raskola kršćana iz 1054. do posljednjih ratova. U Srbiji je devedesetih Vatikan često označavan kao jedan od krivaca za raspad Jugoslavije. Papi Franji izrazito je stalo zatopliti odnose s pravoslavnim dijelom Balkana. Pa i Srbijom i Crnom Gorom. Zato je već obišao njihove susjede - Bugarsku i Makedoniju.

Papin dolazak u Crnu Goru bio bi veliko ohrabrenje za tamošnju malu katoličku zajednicu. Hrvata je svega šest tisuća i čine oko jedan posto stanovništva. Rimokatolika je četiri puta više, više od 20 tisuća. Ponajviše ih živi u Boki kotorskoj. U tom Zaljevu hrvatskih svetaca rođeni su sveti Leopold Mandić, blaženi Ozana Kotorska i Gracija iz Mula. Tvrdi se da je otac pape Siksta V. (1520. − 1590.) bio Hrvat, podrijetlom iz Boke.

Danas papa Franjo slavi rođendan. Navršio je 83 godine. Želimo mu puno uspjeha, osobito u ostvarenju njegove misije ujedinjenja kršćana. Možda mala Crna Gora bude ključ velikog rješenja. Siksto V. bio je graditelj Rima, a sadašnji rimski poglavar mogao bi biti najveći graditelj mostova među posvađanim balkanskim narodima. I vjerama. Svoj graditeljski pothvat već je započeo u BiH, Albaniji, Bugarskoj, Makedoniji, a sad je, valjda, red na Srbiju i Crnu Goru. Zaljev hrvatskih svetaca čeka “Siksta” naših dana.

Pogledajte na vecernji.hr