Umjesto dogovora o raspodjeli vlasti, danas SDA i HDZ BiH trebaju kao prvu točku dnevnog reda staviti kako zaustaviti političko-medijski rat između Hrvata i Bošnjaka. Odnosi između dvaju naroda, čiji su oni prirodni predstavnici, na najnižoj su točki od potpisivanja Daytonskog sporazuma. Na njih, prije svega, utječe politički sustav, odnosno zamršena komplicirana struktura države. Iz takvog ustroja proizlaze sve mržnje, prijevare i napetosti. Dva naroda Dayton tumače na dva načina. Bošnjaci kao građansko-unitarnu državu, Hrvati kao višenacionalnu.
Predizborna retorika, a još više izborno izbacivanje Hrvata iz vlasti, vratila je BiH na prag devedesetih. Hrvati se, zbog straha od potpune majorizacije, homogeniziraju i okupljaju oko “stožerne” stranke, a Bošnjaci, zbog svoje brojnosti, osjećaju zakinutost u participiranju u svim državnim strukturama. Ta dva koncepta svakim danom sve više udaljavaju dva naroda. Krajnji je trenutak za prestanak rata i traženje rješenja. Ništa neće značiti dogovor o sudjelovanju u vlasti i koja fotelja kome pripada ako se ne vrati međusobno povjerenje. S bošnjačko-hrvatskih odnosa treba hitno “skinuti temperaturu” i onda trajno tražiti lijekove za “ozdravljenje”. Tek onda kada se Bošnjaci i Srbi budu veselili svakom uspjehu Hrvata i obrnuto, može se govoriti o normalnoj državi. Nema se vremena utvrđivati tko je veći krivac za svađu. Pogotovo ako će ta “istraga” dodatno pogoršati odnose.
Danas treba tražiti točke spajanja, a ne razdvajanja. Štoviše, dvije stranke trebaju utemeljiti tijelo koje će se sustavno baviti konstruktivnom gradnjom povjerenja između dvaju naroda. Uz to, SDA i HDZ BiH trebaju potaknuti utemeljenje bošnjačko-hrvatskog vijeća od autoritativih ljudi iz svih sfera života. Njihova misija upravo treba biti osmišljavanje vizije budućnosti. Nju ne mogu graditi zarobljenici prošlosti. Nadajmo se da danas za pregovaračkim stolom SDA i HDZ-a BiH takvi ne sjede.
Ovaj sastanak sa SDA, jednako kao ni s SNSD-om, nije i ne smije biti povod za vezivanje zastava dvojice protiv trećega. Dapače. Ovo također ne znači kako su automatski iz takve misije isključene one stranke koje se predstavljaju kao građanske ili lijeve. Niti da se ovakvim činom sugerira kako one nisu potrebne. Naprotiv. Zapravo, ista je to misija svih. Građanin Hrvat, odnosno građanin Bošnjak, te građanin Srbin međusobno se ne isključuju. Oni mogu graditi zajedničko društvo jedino ako se svi osjećaju komotnima i grade stoljećima brušene identitete nacije, vjeroispovijesti, jezika, kulture. Upravo je to vrijednost i svi se mogu u raznolikosti osjećati građaninom BiH, Europe, a još bolje Europske unije. Ako se opomena s ovih izbora s političkim nasiljem ne iskoristi da se naučene lekcije iz prošlosti ne ponavljaju, uzalud će biti i lijevima i desnima, građanima, Hrvatima, Srbima i Bošnjacima. Svi će nastaviti voditi ratove protiv svih s posve izvjesnim ishodom da nitko neće do kraja biti gubitnik, ali ni pobjednik. Najveći gubitnik je nada, a upravo to je ključni motiv zašto sve više Hrvata, Srba, Bošnjaka i“ građan”a napušta ovu zemlju prepuštajući je takvim političkim kamikazama.