Fra Iko Skoko: Stupnjevi vježbanja poniznosti

Benedikt piše monasima o dvanaest stupnjeva kojima mogu razvijati krepost i poniznost. Prvi stupanj govori o odnosu s Bogom. Put poniznosti počinje od straha pred Bogom. To nije strah u današnjem smislu riječi, nego više “strahopoštovanje”. Čovjek ima svoju volju i svoje želje. Drugi stupanj na putu poniznosti jest ne vršiti svoju volju i ne ispunjati svoje želje te ne odavati se samovolji. Jedna od težih kreposti za usvojiti je poslušnost. Benedikt navodi poslušnost iz ljubavi prema Kristu kao treći stupanj rasta u poniznosti. Četvrti stupanj je strpljivost, osobito kad se prigrli svjesno u šutnji. Zacijelo, i osobu koja se trudi biti dobra zbune zle misli. Peti stupanj je otkrivati opatu sve svoje zle misli, a i zlo koje učini monah. Ako je monah zadovoljan najmanjim i najgorim poslom koji dobije i izvršava ga bez mrmljanja, onda je došao do šestog stupnja. Svaki čovjek se prirodno voli uspoređivati. Voli pobijediti i imati što bolje mjesto na ljestvici (od nogometa do natjecanja u ljepoti). Benedikt navodi kako je sedmi stupanj baš suprotan natjecanju i uspoređivanju. Smatrati riječima, ali i srcem, sebe nevrednijim od ostalih jest put poniznosti. Međutim, ne smijemo takvo nastojanje smatrati “osjećajem manje vrijednosti” ili pokazivanjem skromnosti. Osmi stupanj je činiti sve što traži Pravilo i što svojim primjerom pokazuju stariji monasi. Velika je vještina naučiti kada i što reći. Deveti stupanj poniznosti je obuzdavanje jezika. Deseti stupanj je znati kontrolirati smijeh. Neprikladan smijeh puno govori o osobi. “Žalosno depresivno raspoloženje” i “neljubaznost” su bili ne poželjniji monasima od samoga smijeha. Jedanaesti stupanj je govoriti tiho, krotko i ozbiljno. Dvanaesti stupanj poniznosti je postignut ako drugi po monahovu načinu sjedenja, hodanja ili stajanja vide kako je on ponizna osoba. Monah (a svaka druga osoba nastoji njegovati poniznost) koji je prošao svih dvanaest stupnjeva poniznosti uživa u miru i sve čini iz ljubavi prema Kristu i spreman je uvijek radosno činiti dobro. •