Kolumna

Čudo do čuda kad se priroda poigra

Foto: Srećko Niketić/PIXSELL
Čudo do čuda kad se priroda poigra
18.02.2023.
u 08:57
Pogledaj originalni članak

Na neumskom području već krajem siječnja cvatu bajami, a onda druge biljke i trave. Prvi gosti u cvijeću su pčele. Nakon kratke zimske stanke ove marne medarice u rojevima se kupe na cvjetne kupke i sišu nektar. Negdje u osunčanom prančioku s južne strane planine Žabe ocvala biljka sa zujem pčela i zlatokrilaca pruža rajski prizor. Kako učestaju proljetni smiješci u krošnjama, na livadama, travnjacima i njivama, broj krilatih gostiju se naglo povećava. Eto bumbara, osica, stršljena, mrava i bogatog šarenog svijeta leptira. Proljeće na krilima ožujka, travnja i svibnja spusti se na zemlju i cijele krajolike prekrije ljepotom. Priroda zamiriše na tamjan i mladi vrcani med. Čini se, ovaj plamen krasote nikada neće uminuti. Na plandištu sna i jave najbrojnija krilata bića su pčele i leptiri. Ipak sve natkriljuju leptiri raznih vrsta, oblika i šarenih boja.

Božja stvorenja

Ova Božja stvorenja nastanjuju sve kontinente, kao i pčele. Prirodni su im neprijatelji isti kao i pčelama. Najstariji fosil leptira Archaeolepis mane star je 190 milijuna godina. Tijekom povijesti mijenjali su se i prilagođavali okolišu. Štiteći se od prirodnih neprijatelja, izgledom se ne razlikuju od lista biljke, trave i zemlje. Razlikuju ultrazvučne valove koje ispuštaju netopiri. Neotrovni leptiri oponašaju kretanje otrovnih. Monarh leptir je selica koja zimi leti u toplije krajeve. Put je dugačak tisućama km. Prirodna selekcija učinila je svoje. A mi činimo svoje ''loveći'' ove kukce u lepršave retke ovoga teksta. Leptiri se ubrajaju u red kukaca lepidoptera. Imaju dva para krila i na sebi ljuskave dlačice poput crjepova. Mužjaci su obično šarenijih i življih boja. Imaju sastavljene oči ili dva jednostavna oka. Ticala imaju više članaka, a mogu biti četinasta, nitasta, pilasta, perasta, kijačasta i čeljasta. Prsni kolutići su stopljeni, a zadak ima 6 do 7 kolutića. Prednje noge su manje u odnosu na stražnje i služe za čišćenje. Hrane se nektarom, a rjeđe peludi. Prednja krila su veća od stražnjih. Bez krila leptiri su dugi od 3 milimetra do 7 centimetara. Najveći raspon krila ima vrsta Ornitophtera aleksandrae, veći je ponekada od 30 cm. Najmanji leptir je patuljasti moljac raspona krila 2 mm. Najveću površinu krila ima Altacus atlas iz jugoistočne Azije. Razvoj leptira počinje u jajetu, gdje se razvija mlada gusjenica koja ima usne organe za griženje biljaka, ticala i 4 do 6 očiju. Uz prve noge ima 5 panoga. Leptiri u svom razvoju dožive potpunu preobrazbu – holometabolija. Između ličinke i odrasle jedinke prolaze kroza stadij kukuljice. Gusjenica se pričvrsti na pogodnu mjestu te se zakukulji ili isprede svileni zapredak koji se preobrazi u slobodnu ili zastrtu kukuljicu. Tada se organi gusjenice razgrađuju i izgrađuju unutarnje organe leptira. Svjedočimo najčudesnijim pojavama u živome svijetu. Proces je poznat kao metamorfoza. Iz najružnijeg izraste najljepše stvorenje. Priroda se poigra i pred našim očima se odvija pravo čudo. Zar ima ljepšeg prizora u proljeće kada mirisne cvjetne livade ugoste najdraže goste: pčele i leptire? Ne znaš jesu li ljepši cvijeće ili medarice ili stotine raznobojnih leptira koji nas omamljuju spektrom boja i elegantnim letom. Kako li u ovom prizoru uživaju djeca kada radosno trče i love nestašne leptire! Nije li preobrazba gusjenice u leptira najljepša slika čovjekove preobrazbe iz raspadljivosti tijela na neraspadljivost vječnu, iz smrti u život? Ne zaokupljaju me leptiri samo svojom čudesnom preobrazbom i ljepotom.

Kada se negdje pojavi puno leptira, kažu da je ekološki sustav zdrav, s čime se ne slažem. Putujući iz Gradca u Neum, u posljednjih dvadesetak godina u proljetno doba, gledao sam kako brda i okolni krajolici ponekada poprime stravične slike katastrofe i pustoši. Gusjenice bi uništile sve lišće i drveće bi se počelo sušiti. Rojevi mladih leptira ispunili bi zrak. Kasnije bi pale kiše i flora bi se postupno oporavljala. Onda bih se sjetio ranog djetinjstva kada bi se to događalo u mome rodnom mjestu. I evo drugog čuda u svijetu leptira! Vjernici su donosili gusjenice u kutijama od žigica župniku gradačkom don Đuri Kulašu. On bi otvorio, kako se to govorilo, sveto libro i molio zajedno s narodom da mine ova pošast. Odredio bi post i molitvu u trajanju od nekoliko dana i gusjenice bi ubrzo nestale. Kao što sam bio svjedok u prirodi preobrazbe gusjenice u leptira (jer sam to izučavao), tako sam bio i svjedok ovoga drugog događanja. Dok mi se u mislima redaju ove slike, više sam danas time zadivljen nego kada se to događalo pred mojim djetinjim očima. Ovo je jačalo vjeru. Don Đuro je s narodom slično rješavao problem najezde skakavaca i kada bi ovce ugibale od zaraze nametnikom metiljem. Kasnije, jednom prigodom dok je dobri don Đuro boravio u svećeničkom domu u Dubrovniku, došao sam mu u posjet. Ponudio sam mu da posjetimo moj dom u Gradcu, što je rado prihvatio. Moji su se ukućani u razgovoru dotakli ovih pitanja. Zapamtio sam da je rekao kako je imao poseban obrednik za namjenske molitve, ali je za čudo trebalo imati čvrstu vjeru te je trebalo moliti i postiti za određenu nakanu.

Veliki i mali

Dotičući se opisa leptira, doživljavam ih intenzivno na tjelesnoj i duhovnoj razini. Zato još neki podaci! Klasifikaciju leptira možemo vršiti s obzirom na veličinu, odnos prednjih i stražnjih krila, rebara na krilima i jesu li aktivni danju ili noću. Tradicionalna podjela svrstava ih na Macrolepidoptera (veliki danji i noćni leptiri) i Microlepidoptera (mali noćni leptiri). Tako postoji 50, a po nekima do 120 porodica. Poznato je više od 150.000 vrsta leptira. Prvi popis leptira u BiH izvršio je Hans Rebel 1904. On spominje 1509 vrsta, dok se danas taj broj kreće oko 1640. U Hrvatskoj je opisano 3000 vrsta leptira, od kojih je 186 danjih. Zaštićeni su: lastin rep, prugasto jedarce, apolon, velika prelijevalica, mala prelijevalica i veliki topolnjak. Veće porodice leptira su: bijelci, četni prelci, debeloglavci, gubari, grbice, ivanjske ptičice, lastinrepci, prelci (kvočke), medonjice, ljiljci, okaši, plavci, staklokrilci, sovice, svilci, šarenci, sanjači, moljci zapredari, moljci tuljčari, drvotočci i plamenci. U nekih leptira gusjenica se zavije u čahuru od svilenih niti i zakukulji (dudov svilac). Nit jedne čahure može biti duga do 600 m. To je polazna tvar za izradu svile. U Kini se svila izrađivala već 2000 godina prije Krista. Postupno otpočinje trgovina svilom koja se odvija karavanskim putovima koji povezuju Kinu i Sredozemlje. Tako je nastao naziv Put svile ili Svileni put. Ovaj naziv prvi je koristio Nijemac Ferdinand von Richthofen u 19. stoljeću. Danas ovaj pojam u strateškom značaju ima svjetske razmjere.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.