Biskupe i patrijarha Irineja posvađala ‘božja pravda’ u RS-u

Prostor današnje Republike Srpske je za 90 posto Hrvata i svih drugih katolika koji su na tom području BiH živjeli prije rata zauvijek izgubljen. Na tisuće ubijenih i protjeranih Hrvata iz svih općina u kojima su do rata živjeli, uništena sela, zapaljene crkve... Četvrt stoljeća nakon rata nerealno je očekivati masovniji povratak, čak i u idealnim uvjetima.

Nekoliko generacija nekadašnjih Banjolučana, Prijedorčana ili Dervenćana odraslo je izvan tog prostora i osim zapuštenog zemljišta i grobova predaka ništa ih ne motivira ni na obilazak, a kamoli na stalni povratak u ta područja. 
Većina preostalih katolika, uglavnom staraca, u RS-u socijalni su slučajevi. Simbolično su zastupljeni i u institucijama vlasti na svim razinama. Često protivno volji hrvatskog naroda poput Bošnjaka u Federaciji, dio srpske politike birao im je predstavnike (slučaj Emil Vlajki).

Hrvatski jezik i kultura u RS-u danas su stvar incidenta i još samo Katolička crkva i malobrojni političari uspijevaju održati vidljivim prisutnost u RS-u. Prijeti im potpuni nestanak jer ih sada ondje živi manje od deset tisuća, i to uglavnom starijih. To je samo oko šest posto od ukupnog prijeratnog broja.

Stoga je i logično bilo da Biskupska konferencija BiH digne svoj glas protiv pokušaja patrijarha Irineja da takvo stanje umota u “istinu i pravdu Božju”. Ono što se nesrbima događalo na prostoru RS-a sve je samo ne istina i pravda, a ponajmanje Božja. R. Srpska nastala je i ostala kao ekskluzivan nacionalni i vjerski prostor Srba, odnosno pravoslavaca. Koketiranje s elementima teološke države, kao što je “državno” obilježavanje blagdana, očito imponira patrijarhu Irineju i SPC-u, ali davanje duhovnog alibija za nepravdu koja je nesrbima nanesena prilikom stvaranja RS-a je nešto preko čega je teško bilo prijeći. A reagirali su oni koji, kao svjedoci svega što se događalo u RS-u, imaju i najveću odgovornost za svoje stado.

Naravno da se većina loših stvari koje se vezuju uz nastanak RS-a događala i na prostoru drugog bh. entiteta, današnje bošnjačko-hrvatske Federacije. Ondje je drastično smanjen broj Srba pravoslavaca. Tijekom rata mnogi su prognani i ubijeni. Uništeni su i brojni vjerski objekti. Iz Sarajeva je više od 100.000 Srba ‘humano’ preseljeno, čak su prenosili i kosti svojih najmilijih. U dolini Neretve su također iščezli, a povratak je slab. Jednako su stradali vjernici Islamske zajednice u BiH i drugih manje brojnih naroda te su srušene džamije i drugi vjerski objekti.

Međutim, nitko ne tvrdi da je Federacija nastala na istini i pravdi Božjoj. Oba entiteta nastala su kao proizvod rata, diplomatske trgovine, političkih i vojnih kompromisa, ustupaka i prijevara. To su tipično ljudska djela i kao što biskupi poručiše, imaju svoj rok trajanja. Da je bilo po Božjoj volji i pravdi, samo dva entiteta, bošnjačka Federacija i R. Srpska, nisu trebala ni nastati.