Bosna i Hercegovina 4. rujna službeno ulazi u još jednu predizbornu kampanju. Samo službeno i formalno, jer predizborna kampanja u toj zemlji traje konstantno. Tek što se zatvore birališta na jednim, političari se počnu pripremati za iduće izbore i sukladno tomu i ponašati. Ovih mjesec dana, pred Opće izbore koji će se održati 4. listopada, zapravo je samo završnica te kampanje nakon koje ćemo dobiti novu krvnu sliku političke scene u BiH.
Na predstojećim izborima pravo glasa ima ukupno 3,408.517 registriranih birača, što je, očito, nerealna brojka. U demografski devastiranoj zemlji, gdje po nekim procjenama ne živi više od 2,5 milijuna ljudi, jasno je da nema 3,4 milijuna osoba s pravom glasa. To je jedan od razloga zašto se uspjehom smatra kada izlaznost na izborima prijeđe 50 posto. No, to je tek jedno od neriješenih pitanja zbog kojih je potrebna temeljita izborna reforma u BiH.
Većina domaćih političkih aktera, uz potporu međunarodnih predstavnika, za sada se zadovoljava parcijalnim i vrlo upitnim izbornim reformama. Kakva je, primjerice, uvođenje skenera i tzv. novih tehnologija na biralištima. Objašnjeno je da uređaji za biometrijsku identifikaciju i autentifikaciju birača te optički skeneri glasačkih listića za automatsko prebrojavanje glasova donose elektroničku potvrdu identiteta birača putem otiska prsta, kako bi se spriječilo glasovanje u ime drugih ili umrlih osoba, te trenutačno, precizno brojenje glasova odmah po ubacivanju listića u skener.
To se predstavlja velikim napretkom i jamstvom transparentnosti i pravičnosti izbornog procesa. Ako je tomu doista tako, zašto onda samo dvije članice Europske unije koriste (neke) elemente tih tehničkih rješenja? Veća je primjena do sada zabilježena uglavnom u Aziji, Južnoj Americi i Africi, što, da se nitko ne uvrijedi, puno govori samo za sebe. Kako će primjena novih tehnologija izgledati u praksi u BiH tek ćemo vidjeti, ali zbog kompliciranosti procesa i brojnih upitnika neće čuditi ako broj nevažećih glasačkih listića bude na rekordnoj razini.
Što se tiče aktivnih sudionika izbora, Središnje izborno povjerenstvo BiH ovjerilo je sudjelovanje za ukupno 82 politička subjekta, što obuhvaća 49 političkih stranaka, 29 koalicija i četiri neovisna kandidata. Uglavnom se tu radi o već poznatim strankama i političarima koji se nadmeću za pozicije u Predsjedništvu BiH, državnom, entitetskim i županijskim parlamentima. Među kandidatima ovaj put nema Željka Komšića, jer nema pravo na treći uzastopni mandat. Njegov novi pohod na hrvatsku poziciju u Predsjedništvu BiH moguć je 2030. godine. To je otvorilo šansu Hrvatima da ovaj put konačno sami izaberu svog člana Predsjedništva BiH, iako je upitno hoće li se to i dogoditi jer je umjesto Komšića tu njegov savjetnik Slaven Kovačević koji će potporu tražiti u brojnijem bošnjačkom biračkom tijelu. Jasno je da će Hrvati biti u opasnosti od preglasavanja sve dok se istinski ne provede izborna reforma koja će jamčiti da se kolektivna volja svakog pa i najmanjeg od tri konstitutivna naroda poštuje tamo gdje je to i predviđeno.
Uz Predsjedništvo BiH to su još samo domovi naroda na državnoj i federalnoj razini. Hrvatima tu također prijeti opasnost od izbornog inženjeringa bošnjačkih stranaka koje su svjesne kako je posebno Dom naroda Parlamenta FBiH ključan za uspostavu vlasti i donošenje odluka. Postanu li Hrvati još jednom žrtve manipulativnih igara bošnjačke politike, jasno je da od boljih dana za BiH ni nakon ovih izbora nema ništa. Bez obzira na to što tko obećavao u predizbornoj kampanji koja, formalno barem, tek počinje, na prevarama se ništa dobro ne može izgraditi.