Godina je 2005., mjesto radnje je Rim, restoran Panteon. Dijana Čuljak Šelebaj na večeri sa suprugom i prijateljima u nekom trenutku pogleda na mobitel i ugleda 16 neodgovorenih poziva. Većina je pristigla s mobitela kolegice Ljiljane Sauche s kojom se zamijenila za dežurstvo. I onda zaboravila na dogovor. Prvi put u povijesti Hrvatske televizije te noći nisu emitirane večernje vijesti. Trebala je dobiti izvanredni otkaz, no tada joj se, kao i mnogo puta dotad, osmjehnula božica Fortuna. Mirko Galić bio je praktično na izlaznim vratima televizije. Dijanini prijatelji uspjeli su uvjeriti bijesnog ravnatelja da mu taj skandal ne treba na kraju mandata.
Šest godina kasnije, pritisak je postao prejak. “Ne želim biti kamen oko vrata televiziji koja me profesionalno odgojila”, napisala je ovih dana opraštajući se od HRT-a. Uspon, ujedno i uspinjanje društvenom ljestvicom, trajao je punih 20 godina, pad je, pak, bio strmoglav. Nije to tako zamišljala Dijana, kći jedne imućne obitelji kojoj nikada ništa nije nedostajalo. Samo moć.
Svojedobno je ispričala prijateljima kako je njezina mama Ivka, u želji da joj dijete bude rođeno u Zagrebu, u trudovima krenula na put iz rodnog Klobuka u Hercegovini, ali se Dijana požurila pa je te 1968. rođena u Karlovcu. Njezini roditelji već su godinama stanovnici Zagreba, ali ljeti se odmaraju na Viru. Upravo njihov prvi susjed s Vira, tadašnji potpredsjednik Vlade Zdravko Tomac, zaslužan je za početak Dijanine televizijske karijere.
Cijelu priču o karijeri Dijane Čuljak pročitajte u nedjeljnom tiskanom izdanju Večernjeg lista
Preuzeto sa www.vecernji.hr