Kemal Čaušević, bivši direktor UNO BiH, kupio je nekretnine vrijedne milijuni 80 tisuća KM za nepunih sedam godina. Međutim, njegovi ukupni prihodi ostvareni od 2004. godine nisu bili ni približno dovoljni da pokriju ulaganja u imovinu. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su pronašli da je Čaušević od 2006. do kraja 2012. kupio pet stanova, četiri poslovna prostora i više od 20.000 kvadratnih metara zemljišta. Nekretnine se nalaze u najužem središtu Sarajeva i na drugim atraktivnim lokacijama u gradu. U zemljišnim dokumentima nije zabilježeno da su nekretnine nakon kupovine stavljane pod hipoteku zbog kredita, a u kupoprodajnim ugovorima stoji da je vlasnike isplaćivao preko računa ili na ruke.

Brojne nekretnine

Prema podacima UNO-a, Čauševiću je od prosinca 2003. do ožujka 2012. isplaćeno skoro 576.000 KM na ime plaća i naknada. To je u prosjeku 72.000 KM godišnje, ne računajući dnevnice. Blizu 53.000 KM dodatnih prihoda od iznajmljivanja nekretnina i drugih djelatnosti prijavio je Poreznoj upravi FBiH u razdoblju od 2005. do 2010. Platežna moć bivšeg direktora UNO-a je bila i manja jer novinari CIN-a nisu uzeli u obzir troškove unajmljivanja stana u Banjoj Luci, gdje se nalazi sjedište Uprave, plaćanja poreza na nekretnine, adaptacije i opremanja stanova i poslovnih prostora u Sarajevu, kao ni životne troškove njega i njegove nezaposlene supruge. Čaušević se tri puta sastao s novinarima CIN-a, ali je odbijao službeno razgovarati o svojim prihodima. On je u pisanoj izjavi naveo da njegova zarada od 1986. dvostruko premašuje vrijednost imovine koju je kupio. Obećao je da će dokumentirati sve prihode, ali to nije učinio. Kada je u prosincu 2003. imenovan na dužnost direktora UNO-a, Čaušević nije bio vlasnik ni stana, ni kuće, niti neke druge nekretnine. Tijekom rata bio je pripadnik Armije BiH, a 1996. dobiva posao u Ministarstvu financija FBiH, gdje je radio kao državni službenik u financijskom sektoru. Iste godine Vlada FBiH mu je dodijelila napušteni stan u sarajevskom naselju Grbavica u kojem je do 1992. živjela Dragica Brkić s obitelji, koja je nakon rata podnijela zahtjev za povrat imovine. Kada je 2001. dobio rješenje o deložaciji, Čaušević je iz stana iznio cjelokupan inventar, uključujući prozore, vrata, utičnice i sanitarije. Brkić ga je tužila zbog devastacije, a Općinski sud je u rujnu 2004. osudio direktora UNO-a za kazneno djelo uništavanja tuđih stvari i izrekao mu kaznu od 400 KM. Sud nije osporio da je Čaušević ušao u potpuno devastiran stan i da je u njegovu obnovu uložio 20.000 KM. Ipak, u obrazloženju presude je navedeno da je stan ostavio u neupotrebljivom stanju. U veljači 2006. kupio je prvi stan u Ulici Mula Mustafe Bašeskije, na ulazu u Stakleni grad, mali zanatski centar u blizini sarajevske katedrale. Četrdeset kvadratnih metara je platio 115.000 KM. Iduće godine je u istom ulazu kupio i stan od 58 kvadratnih metara koji ga je koštao 90.000 KM. Treći stan, površine 108 kvadratnih metara, u kojem Čaušević danas živi, nadograđen je u potkrovlju ove zgrade. Pravo na nadogradnju stekao je kao bivši borac. Predugovor o sufinanciranju izgradnje potpisao je 2003. s Fondom SŽ-a za izgradnju stanova za članove obitelji poginulih boraca, ratnih vojnih invalida, razvojačenih boraca i prognanih osoba. Stan je otkupio 2008. U ugovoru je navedeno da je Čaušević za njega isplatio Fondu 57.000 KM. Fond je odbio dostaviti podatke o tome koliko je koštala izgradnja ovog stana, navodeći u da je tražena informacija povjerljiva jer se odnosi na privatnost treće osobe. Ovaj fond je, između ostalog, formiran da bi članovima boračke populacije pomogao u rješavanju stambenih problema.

Sljedeće godine Čaušević je u Staklenom gradu kupio poslovni prostor od 16 kvadratnih metara za 79.000 KM. On je novinarima CIN-a pokazao još dva manja poslovna prostora koja posjeduje u Staklenom gradu. U Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Sarajevu nema evidencije o vlasniku ovih poslovnih prostora jer nije izvršena njihova uknjižba. Četvrti stan kupuje u travnju 2010. za 114.000 KM. Stan od 67 kvadratnih metara se nalazi u Ulici Ferhadija i udaljen je pedesetak metara od stanova koje je Čaušević ranije kupio. U travnju iduće godine u istoj zgradi kupuje i peti stan iste kvadrature koji plaća 107.200 KM. Čaušević je tijekom 2010. i 2011. kupio tri parcele na Poljinama ukupne površine od 20.400 kvadratnih metara ukupne vrijednosti 280.000 KM. Ovaj dio Sarajeva poznat je po kućama i posjedima ovdašnjih političara i biznismena. Prema podacima iz zemljišnih knjiga, Čaušević i njegova supruga Aida su suvlasnici dviju parcela, dok je on jedini vlasnik treće parcele. Bivši direktor UNO-a je posljednju nekretninu kupio u prosincu prošle godine za 236.632 KM. Poslovni prostor od 198 metara kvadratnih se nalazi u shopping centru na Grbavici. Raniji vlasnik ovog prostora je bilo sarajevsko poduzeće Data-projekt. Zbog poreznih dugova ovog poduzeća Županijski porezni ured je zaplijenio njihov poslovni prostor i stavio ga na aukcijsku prodaju na kojoj je Čaušević dao najbolju ponudu. Čaušević je u ožujku 2011. stekao još jedan stan u središtu Sarajeva koji je naslijedio nakon očeve smrti. Godinu dana nakon odlaska iz UNO, Čaušević je osnovao tvrtku Gastro Bosnia u Sarajevu. Tvrtka je prijavljena na adresi njegovog poslovnog prostora u Staklenom gradu, ali je, prema riječima zaposlenika okolnih lokala, ovaj prostor zatvoren od kraja prosinca prošle godine. Čaušević je u pismenoj izjavi CIN-u naveo da je cijeli radni vijek ostvarivao visoke prihode od: rada u građevinskom poduzeću, privatnom biznisu, državnim institucijama i tijelima upravljanja te od izdavanja knjiga, sudjelovanja na seminarima i od iznamljivanja nekretnina. Naveo je još da je dio imovine financiran prihodima njegove obitelji.

Prijava protiv Čauševića

Državna Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) sumnjiči Čauševića da je godinama igrao važnu ulogu u prikrivanju nezakonitosti pri uvozu tekstila. U tim je poslovima zbog utaje carinskih pristojbi i PDV-a državni proračun oštećen za najmanje 6 milijuna KM, navela je SIPA u prijavi upućenoj Tužiteljstvu BiH početkom prošle godine. U Tužiteljstvu navode da istraga u vezi s ovim slučajem još nije okončana. Prema podacima iz izvješća SIPA-e, Čaušević i drugi zaposlenici UNO-a su dopuštali uvoz tekstila s lažnim deklaracijama o podrijetlu robe. Nekoliko tvrtki je uvozilo kineski tekstil i druge proizvode s dokumentacijom koja je lažno pokazivala da roba vodi podrijetlo iz Turske. Ovu dokumentaciju su podnosili kako bi izbjegli plaćanje carinskih i poreznih pristojbi jer je, prema sporazumu o trgovinskoj suradnji, uvoz tekstila iz Turske oslobođen plaćanja carinskih pristojbi. Na ovaj način osumnjičeni zaposlenici UNO-a su sebi i spomenutim tvrtkama pribavili znatnu materijalnu korist, stoji u izvješću. Čauševiću je stavljeno na teret i da je spriječio pojedine zaposlenike UNO-a da naknadno naplate carinske i porezne pristojbe. U dokumentu se spominje slučaj Edina Cernice, šefa Carinske ispostave UNO-a u Sarajevu, koji je pokušavao naknadno naplatiti carinske pristojbe. Cernica je 2005. i 2006. zatražio od nadležnih institucija Turske provjeru autentičnosti Certifikata EUR 1 (potvrda o podrijetlu robe). Međutim, prije nego je završio ovaj postupak Čaušević ga je smijenio i rasporedio na druge poslove.

Više od pola zaposlenika u ovoj industriji namjerava napustiti radno mjesto u sljedećoj godini