Ušli smo u klimatsko ljeto, ali kao da se Zemlja nešto previše vrti oko Sunca pa je atmosfera nešto zagrijanija nego inače početkom lipnja. Zemlja se vrti i oko svoje osi, ali kao da se više vrti oko – Donalda Trumpa. Pa se i politička atmosfera sve više ugrijava. Povlačenje SAD-a iz Pariškog klimatskog sporazuma moglo bi dovesti i do točke taljenja. A kad dođe do točke taljenja, politička alkemija stupa na (ne)djelo. Pa se govori i o mogućoj najnovijoj verziji Novog svjetskog poretka. Jer ovaj je već nemoguć. Pogotovo kad je o brdovitom Balkanu riječ, a da se o BiH i ne govori.
Angela Merkel reče i ostade politički živa kako se ujedinjena Europa ne smije više uzdati u Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeno Kraljevstvo već ‘u se u i svoje kljuse’. Sve nekako dođe na svoje, sve se vraća, sve se plaća. Europa je zapadni dio velike kopnene mase Euroazije pa u geografskom smislu i nije kontinent, ali je to postala zbog svoje civilizacijske i političke uloge u svijetu.
Europa je dobila ime od arapske riječi ereb (što ne znači da Arapi polažu bilo kakvo pravo na Europu), a znači zalazak sunca, zapad. Grci su tu riječ preuzeli od Feničana i primijenili je na zapadnu obalu Egejskog mora, a kasnije se taj naziv proširio na cijelo područje onoga što i danas zovemo Europom. Prema Klaiću, europa na grčkom znači širokogledajuća – eur na grčkom znači širok, a opos znači oko, vid. Prema grčkoj mitologiji Europe (Europa) je bila božanstveno lijepa pa se Zeus zaljubljuje u nju te je u liku bika otima i odnosi na Kretu. Rodila mu je tri sina, a Zeus je iz svoje ljubavi prema njoj čitavom kontinentu dao njezino ime. Nije vrag da će netko tko se u vremenu današnjem osjeća moćnim kao nekada Zeus ponašati tako prema današnjoj Europi. Grčku mitologiju vezanu za pojam Europa zamijenila je novovjeka mitomanija. Grčka koja se nalazi na danas prezrenom Balkanu kolijevka je zapadne civilizacije, ali neki nadobudni Europljani i Ameri kao da nastoje od te kolijevke sklepati mrtvački sanduk za civilizaciju kojoj pripadaju.
Euroazija se proteže od Atlantskog do Tihog oceana, a Balkan je dio te kopnene mase. Povijesno, civilizacijski i kulturno pripada Europi, Zapadu. Posebno BiH. To treba jasno i glasno izvikivati, da čitav svijet i okolica čuju. Kako joj se ne bi dogodilo kao Muji i Hasi kad su doživjeli havariju broda na Tihom oceanu. Haso je počeo vikati:
- Upomoć, upomoć!
- Ne galami, Haso, ovo je Tihi ocean – ušutka je Mujo. Jesu li ovo s Amerikom samo trenutačni šumovi u komunikaciji ili će ljubav Europe i Amerike doista otići u Muzej prekinutih veza, pitanje je od milijun dolara, odnosno milijun eura. Iako se nalazi u Europi, daytonska BiH američko je čedo. Što će biti s BiH, tim američkim čedom, bez skrbništva Ujaka Sama? Hoće li skrb o tom čedu preuzeti devizna tetka Europska unija? Za odgovor na to pitanje odgovorni u BiH trebaju što prije upotrijebiti „Džoker nazovi” te nazvati Washington i Bruxelles. I podsjetiti ih kako je povod za Prvi svjetski rat bila pucnjava u Sarajevu. Ivo Josipović kaže kako strahuje od toga da se Sirija može premjestiti na Balkan. Da se to ne bi dogodilo, valja riješiti neke probleme iz prošlosti, a neke iz sadašnjosti. Na brdovitom Balkanu stoljećima se zamjenjuju teze, a desetljećima antiteze. Sve sliči na nezgodnu zgodu kad je jedan susjed tužio drugoga pa je na sudu tvrdio:
- Njegov magarac ušao je u moju djetelinu. - Laže, gospodine sudac, njegova djetelina ušla je u moga magarca!
Obojica su bila u pravu, djetelina je stradala, a magarac se napuhnuo od silne djeteline. Ako Balkan ne bude Europa, otići će Balkanci u Europu. Pa ćemo umjesto europeizacije Balkana imati balkanizaciju Europe. Neki ozbiljni analitičari upozoravaju na neozbiljno stanje na Balkanu i govore o prekrajanju granica. Nadamo se da s tim neće biti kao onda kad su dva brata igrali na balote protiv drugog dvojca pa je Mate mjerio udaljenost boća od bulina. Brat mu viknu:
- Brate Mate, miri dok ne bude naše!
