navigacija
zločin u kalesiji

Ako joj dam da jede, sutra će se htjeti obući

Milenkova kći Monika negira sve optužbe i kaže kako im se susjed osvećuje jer mu nisu htjeli dati zemlju da sadi krumpire

Foto: Anto Magzan/PIXSELL

Bilo je 21.30 sati, 17. svibnja. Nakon gotovo pet sati skrivanja, prljava, poderana i mokra iz šume je isteturala djevojka. Svjedoci kažu da je izgledala poludivlje i potpuno dezorijentirano. Duga neuredna kosa slijepila joj se uz tijelo, oči je raširila od straha, nezgrapna odjeća visjela je niz njezino slabašno tijelo... Bila je promrzla i gladna. Njezina potresna priča slijedećih je dana procurila iz zabiti bosansko-hercegovačkog sela Gojčin nedaleko od Kalesije i u trenu šokirala svijet.

Zna se da ima 19 godina, a je li joj Bettina Siegner uistinu pravo ime, još se utvrđuje. Kao što se i dalje sklapa mozaik njezina teškog života u gojčinskom zaselku Karavlasi u kojem je životarila od 2004. godine. Ožiljci po njezinu tijelu, i oni stari i oni novi, svjedoče u užasu kroz koji je prolazila. Dio toga već je istražiteljima ispričala, kad dobiju njezino potpuno povjerenje, zacijelo će čuti još svakakvih grozota pa će se možda ono da je morala, da preživi, krasti hranu skuhanu za svinje i hranu namijenjenu psima činiti kao kakva blagodat.

Brakovi radi papira

Tko zna što li će se u ovoj stravičnoj priči, u čije su rasvjetljavanje sada, uz bosansko-hercegovačku policiju, uključeni i Interpol i policije Njemačke i Austrije, još sve razotkriti. A istražuje se gdje je nestala Bettinina najstarija sestra Anett, je li uopće živa, provjerava se ima li istine u tvrdnjama da su Marinkovići negdje u Njemačkoj ili Austriji nekog muškarca – objesili... I fiktivni brakovi, lažni identiteti, prijevare s kreditima i kreditnim karticama sastavni su dio ove priče, baš kao i susjedska nesnošljivost, svađe, podmetanja... No, krenimo redom.

Bettina, rođena 19. svibnja 1993. godine, najmlađe je, deveto dijete Njemice Christine Siegner. S bivšim suprugom Alfredom 55-godišnja Christine ima ih sedmero – dvojica sinova iz nekih su njezinih prijašnjih veza. Ima tome više od desetljeća kada je, valjda u nekom baru u Sangerhausenu u Njemačkoj, Christine upoznala Milenka Marinkovića iz zaselka Karavlasi, zabiti u blizini granice što Bosnu i Hercegovinu dijeli na Federaciju i Republiku Srpsku. Piće, razgovor, tako je počelo. Milenko je već tada imao nevjenačnu ženu Slavojku:

Što da ti kažem. Naše su dvije familije živjele zajedno. Najbolji prijatelji. A Bettina i ja – k’o sestre. U Njemačkoj sam je ja i vodila u specijalnu školu. Meni se i povjerila da je vlastiti otac dira, pitala me što znači kad joj stavi ruku na bedra. Savjetovala sam joj da to kaže majci, a ona je kazala da ne smije jer je tata rekao da će jeu ubiti. E, onda sam ja razgovarala s Christinom pa je ova napala muža tako da su prema njemu letjele flaše – priča 28-godišnja Monika Selent.

Ta žena u petom mjesecu trudnoće kći je Milenka Marinkovića. Djeluje vrlo inteligentno.

Njezina je majka umrla, no u razgovoru za Slavojku, koju svi zovu Slavica, kaže da joj je mama. Monika je udana za petnaestak godina starijeg Nijemca. Dijete koje nosi nije njegovo, već Luke Marinkovića iz Bijeljine.

- I ti si se udala radi papira? –- pitam.

Ma ne, bila je to ljubav. Ali onda sam saznala da on voli i muške i ženske – uvjerava pa dovikne Christini Siegner da donese sok, kavu.

Bettinina majka izgleda umorno i tužno. Ne može dugo sjediti. Oni koji su s njom prije radili kažu da voli popiti. Čvrsto drži stranu Marinkovića, ponavlja da Bettina izmišlja, ali kaže da jedva čeka da jeu vidi i da želi i dalje živjeti s njom.

Ako je Bettina i dobila ponekad udarac, to je i zaslužila. Nema što žensko sjedit’ za stolom i slušat razgovore. A to što je morala raditi, pa ovo ti je život na selu i uvijek ima posla. I ja, kad idem u bašču, dođem sva prljava natrag. Tako se i ozlijediš i naravno da imaš ožiljke – pojednostavnjuje Monika Selent. 

Bettina je istražiteljima ispričala da ju je Monika, uz Milenka i Slavojku, najviše tukla, da ju je često, bez ikakva povoda, udarala remenom, željeznom šipkom, štapom... Najviše ju je, rekla je, udarala po leđima.

Večer kad su uhićeni Milenko i Slavojka Marinković policija je privela i Moniku i Luku. Moniku zato što je, stoji u policijskom izvješću, s leđa napala policajca i snažno ga tresnula. Ona kaže da to nije istina.

Već jednom prijavio policiji

–- Sead je sve ovo zakuhao jer mu moji nisu htjeli dati zemlju da sadi krumpire. Znaš kako je, jednom daš zemlju i nikad je više natrag – kaže Monika.

Sead kojeg spominje zapravo se zove Ćazim Makalić i njihov je susjed u selu. Njegova je kuća na glavnoj cesti, ako se tu i jedan od puteva može zvati glavnim. Tko zna bi li i kada Bettina bila pronađena i izbavljena da nije on policiji u Kalesiji išao prijaviti što se s djevojkom događa:

–  Bio sam ti ja u Kalesiji još neđe dve ‘iljade pete il’ šeste. Rek’o sam im za Bedinu (tako ovdje zovu Bettinu, op. a.), al’ me otpraviše i rekoše da ni ja nisam čist. Kako se zvao taj inspektor, ne znam. Al’ sad stvarno više nisam mog’o durat’ i gledat’ šta iz nje rade. Kad sam vidio nju jadnicu da u naramku nosi hranu za svinje i da rukama grabi u kantu i trpa taj napoj sebi u usta k’o da halvu jede... Nagled’o sam se svega – tjerali su jeu da skače s dva-tri metra visokog plasta sijena i vikali joj: “Ajd’ Bedina, budi ptica.” Kad je skočila dolje, na njoj je krvi bilo na sve strane, a ja sam mislio da su joj pukli i pluća i srce i džigere – kazuje nam Makalić.

Kako da policiji dokaže da u njihovu selu, u kojem su svi povratnici, a ima tu i Bošnjaka i Srba i Karavlaha (Monika kaže da ih u selu zovu Romima, ali da oni to nisu), osam godina mlada Njemica živi kao ropkinja, Makalić se raspitao među policijom u susjednim Živinicama jer ovima u Kalesiji, kaže, ne vjeruje.

– Reče mi taj policajac da bez Bedinine slike na kojoj će se vidi’t’ kad je slikana ne more ništa – objašnjava.

Tu u priču ulazi 17-godišnja Anida Resić. Ova djevojka iz obližnjeg Repuha i njezina majka Maida Vildić godinama su radile kod Marinkovića, što u Karavlasima poljoprivredne poslove, što u Austriji, gdje su čuvale djecu. Tako je uz majku i Anida odrastala s Marinkovićima.

Jesam li lijepa?

Družila sam se s Dobrilom, kćeri Milenkova brata. Majka mi je kazala da treba slikati Bedinu pa mi je Sead, jer na našem ne radi kamera, posudio svoj mobilni. Došla sam do kuće, zazvala Bedinu da dođe pred mene jer oni su imali toliko poljudivljih pasa koji su lavežom javljali kad netko nailazi da se nitko nije ni usudio prići im. Onda sam iskoristila priliku i rekla: “De, Bedina da te slikam, al’ da nikom ne kažeš.” A ona me upita je li lijepa– govori Anida.

Mobitel s dokazom ona i majka predale su Seadu, ovaj je izradio fotografiju i odnio je policiji, koja je odmah došla na teren, ali Bettinu nisu našli:

–- Nju su ti plašili da će jeu policija, ako je nađe, ubiti. Od svih se skrivala i izaći je smjela kad jeu zovu da dođe natrag raditi. Ta djevojka nikada nije smjela sjesti, odmoriti se. U kuću je nisu puštali ni za najgoreg vremena. Vidio sam je jednom kad je vani pljuštalo, a ona je stajala ispod oluka mokra do gole kože. Spavala je u štali, svinjcu – priča Makalić pa pokušava objasniti da ni on ni itko drugi nisu prije ništa mogli učiniti za Bettinu jer su, dodaje, Marinkovići moćni i imaju puno novca.

Potvrđuje to i Maida, koja sjeća kad je Bettina Siegner došla u njihovo selo:

– Bila je to čista i elegantna djevojčica, s repićima na glavi. Danas izgleda k’o da joj je 40 godina. Kako i ne bi, tukli su je po glavi, svašta od nje radili. Pitala sam Milenka što joj ne dadne jesti, a on mi je kaz’o: “E, danas jest’, sutra će se ‘tjet’ obuć, a onda će potražiti nekog Matu, Jovu il’ Hasana. Ja ti o toj familiji svašta znam. Čula sam ih kad su dogovarali krađe, znam da su nalazili ljude da im dižu kredite, varali su na karticama– kaže Maida Vildić.

– Rekla sam ti, sve je Sead zakhuhkao. Znaš zašto? Jer je on imao seks s Bettinom i nagovorio ju je da sve ovo laže. Nada se da će s njom u Njemačku i da će ženidbom za nju dobiti papire – ponavlja s druge strane Monika Selent, a ja njezine riječi prenosim Makaliću.

Nije imala seksualni odnos

–- Pa Bedina je dijete. Imam ja u Austriji ženu što izgleda k’o avion i troje djece s njom. Kad sam se vratio, nju nisam poveo, nego sam ovdje naš’o drugu. Kad se sve ovo razotkrilo, Marinkovići mi prijete da će mi oteti sina pa sam ih prijavio policiji – odgovara on.

Maida Vildić pokazuje nam SMS-ove što ih je primila od od Milenkovaog brata Miše, koji živi u Austriji. On joj nudi “500 kila kafe” ako napiše pismo u kojem će navesti da je morala lažno svjedočiti.

–- Gledala sam kad su Bedinu udarali po glavi tko je od njih kako stig’o. Toliko mi je ta curica dotužila i ja ne odustajem. Kazat ću sve što znam – uvjerava Maida.

I ona, poput Seada, vjeruje da je Bedina seksualno zlostavljana i u obitelji i da su zbog seksa s Bettinom kod Marinkovića dolazili i drugi iz sela i okoline.

– Ginekološkim pregledom utvrđeno je da Bettina nikada nije imala seksualni odnos. Je li na drugi način bila seksualno zlostavljana, utvrdit ćemo – kaže Admir Arnautović, glasnogovornik tužiteljstva tuzlanskog kantona.

Pred stručnjacima je puno posla da iz ove napaćene djevojke “izvuku” što je sve uistinu prošla.

A Maidin suprug Osman Resić bio bi, kaže, sretan samo kad bi znao da je Bettina odgurnula tanjur s nešto hrane ispred sebe i rekla: “Ne mogu više, ja sam se najela.”

Preuzeto sa www.vecernji.hr

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 ocjena)
Ispravi pogreške

Komentari

Registracija