Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Svijet

Volimo se i ne damo našu bebu

Prvotno su se sklonili u Slatinu gdje su im u Centru za socijalnu skrb rekli kako se radi o “velikim mućkama”
20. listopada 2011. u 10:30 0 komentara 6 prikaza
sestra odbjegle mateje, andreja
Foto: Maja Šantoši/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/5

Proganjaju nas kao da smo najveći kriminalci u državi. Tako nisu proganjali ni Sanadera - započeo je razgovor Stanko Židov, 25-godišnji mladić za kojim je policija raspisala potjernicu, kao i za njegovom 17-godišnjom djevojkom Matejom.

Oni nisu suvremeni Bonnie i Clyde, oni se sedam dana od predstavnika zakona nisu skrivali zato što bi krali, pljačkali i ubijali, oni su bježali zbog svojeg jednomjesečnog sinčića Dorijana. Bježali su zato jer ne daju da im ga država oduzme pod krinkom objašnjenja da će se bolje od mladoga para brinuti za njihovo dijete. 

Moramo se boriti!

Razgovarali smo sinoć u kafiću u Koprivničkim Bregima. Naručio je kavu, zapalio cigaretu. Mladić potpuno normalno izgleda i suvislo govori. Nije riječ o nezrelom dečku, stvorenju ispodprosječnih mentalnih sposobnosti, kakvim ga prikazuje koprivnički Centar za socijalnu skrb, koji je baš zapeo da njemu i Mateji oduzme dijete.

- Što tvrde? Da je Dorijan bio gladan, u hladnome, s krastama po koži? To su čiste laži! Vidjet ćete i sami, pokazat ćemo vam - rekao je i odmah nastavio: - Sada nam je glavno pronaći dobrog advokata. Moramo se boriti i dalje. 

On i Mateja, nakon što je jučer policija potvrdila kako je za njima i službeno raspisala potragu, zapravo više nisu u bijegu. Pronašli su ih u Koprivničkim Bregima, gdje su se sklonili kod Stankove sestre. I došli su k njima.

Došla je hrpa ljudi iz Centra za socijalnu skrb (četiri socijalne radnice i još neki ljudi, kaže Stanko), došla su četiri kriminalistička policajca i još dva “obična”. Rekli su im da ne daju Dorijana. Mateja je stavila ruku na kolica u kojima je dijete spavalo. Nisu ga uzeli. Rekli su im neka se idući dan pojave u Centru za socijalnu skrb.

A kako je sve počelo? 

- S Matejom sam se upoznao kad je imala 15 godina. Kad je navršila 16, počeli smo živjeti skupa u kući mojih roditelja u Koprivničkom Ivancu. U Centru su to dopustili. Znali su i daje zatrudnjela. Sve je bilo OK dok nije rodila.

Dolazila nam je patronažna sestra, rekla je da se dobro brinemo o djetetu. Sad čujemo da je u nekakav zapisnik izjavila da nije bilo tako. U kući je bilo toplo, Mateja je dojila, ne znam na koju su foru zaključili da nešto nije u redu. Nakon neka tri tjedna pozvali su nas u Centar da upišu dijete. Tada su Mateju počeli nagovarati da ode s djetetom, a kad je ona odbila, rekli su da će nam oduzeti dijete, da će nas dati na sud.

Rekli su nam da će nam tada u kuću banuti deset policajaca i da će nam uzeti Dorijana. to nam je rekla socijalna radnica Merima Remenar. A prošle godine u devetom mjesecu upravo je ona dopustila da Mateja živi sa mnom. Potom je sve išlo brzo, prebrzo - ispričao je Stanko. 

Ne znam kako ćemo 

Stiglo je sudsko rješenje o oduzimanju i mladome su paru rekli da će po Dorijana doći u prošli petak. Nisu ih čekali. 

- Večer prije maknuli smo se, bojali smo se za dijete. Ne damo ga, pa naše je. Nijedan pravi roditelj ne bi dao svoje dijete. Otišli smo k Matejinoj sestri u Slatinu, vlakom. Javio sam se mami, a kad sam čuo da me traži policija, u nedjelju, nazvao sam ih i rekao im da je sve u redu, da nam ništa ne fali.

Zvao sam ih sa svog mobitela i skužio sam da zadržavaju razgovor, nisam blesav. Pet puta me je pitao gdje sam, a nakon nekih četrdeset i pet sekunda nešto je zapištalo. Čuo sam da se došaptavaju, pa sam prekinuo vezu i izvadio karticu iz mobitela. Čekali smo da se situacija smiri, da se vratimo doma - veli mladić. 

Samoinicijativno su, kaže, otišli u Centar za socijalnu skrb u Slatini. Stanko tvrdi kako su im tamo rekli da im nitko ne može uzeti dijete ako ne postoje ozbiljni problemi i da Matejina malodobnost s time nema nikakve veze. Da, rekli su im, tvrdi on, kako se radi o “velikim mućkama”.

- Tamo, u Slatini, potpuno druga priča nego u Koprivnici. Uvjeren sam da nam žele uzeti Dorijana kako bi ga dali na posvojenje Čitao sam da su oduzeli dijete kad je cura imala 17, a dečko 19 godina. Već im ga dvije godine neće vratiti iako i on i ona rade te su sagradili kuću - kaže Stanko.

Iako se situacija nije smirila, mladi par je u ponedjeljak otišao iz Slatine, u strahu da ih policija ne pronađe. Nisu se usudili otići svojoj kući, nego su otišli u Koprivničke Brege, k Stankovoj sestri. Nakon što su se još jednom, jučer, othrvali novom pokušaju da im država nasilno oduzme dijete, sada im je glavna briga kako da se pravnim putem izbore da se to ne dogodi.

- Ne znam kako ćemo, nemamo baš novca za advokata - požalio se Stanko. 

Odmah smo nazvali Silviju Stanić, izvršnu direktoricu udruge roditelja Korak po korak, koja je prekjučer mladome paru bila javno ponudila pravnu pomoć. Razgovarala je sa Stankom, nakon toga nazvala odvjetnicu koja surađuje s Udrugom i potom se ponovno javila. Bila je od riječi, pravna pravna pomoć Stanku i Mateji osigurana je. 

Ljudi iz koprivničkog Centra za socijalnu skrb dobit će, tako, sugovornika kojemu neće moći samo tako tvrditi da je Dorijan gladan, prozebao i pun krasta u kući u kojoj se sada nalazi sa svojim roditeljima, kod Stankove sestre. 

- Rekli su da nisu zadovoljni ni ovim uvjetima. Među ostalim, i da boja zidova nije prilagođena djetetu. Ne znam što bi htjeli, da imamo vilu - uključila se u razgovor sestra Stanka Kovačić. 

Tada smo se već preselili u njezinu kuću. Boja zidova je, kako smo se uvjerili na vlastite oči, potpuno decentno žuta. Svježe obojano, čini se. Sjeli smo u dnevnu sobu, puckala su drva u peći, Dorijan je spavao u pokrajnjoj, većoj dnevnoj sobi nakon što ga je Mateja nahranila. Stankin sin Nikola gledao je televiziju i usput visio na Facebooku. Kuhala se kava u kuhinji. Da, imaju i frižider. Dorijan doista nema nikakve kraste, pokazali su nam. 

Nismo mogli spavati 

Kako su se osjećali kao bjegunci, pitamo Stanka. 

- Loše. Nismo mogli spavati. Malo spavaš, pa se probudiš u strahu da nam ne upadne policija. To može biti danas, sutra, prekosutra. Osjećao sam se kao da sam nekoga ubio kad je došla kriminalistička policija. Sada još uvijek nismo sigurni, ne znamo što će se dogoditi. Znamo jedino da se volimo, da volimo Dorijana i da ne damo da nam ga oduzmu. Želimo se vjenčati, a ja se nadam poslu. Imao sam već dogovoren razgovor u jednoj firmi u Zagrebu, ali sad je to propalo zbog ove situacije - odgovara on.

Žali se kako im iz Centra za socijalnu skrb nisu ponudili nikakvu pomoć. Nisu ih pitali, kao što znaju pitati siromašne obitelji, treba li im ogrjevno drvo. Nisu ih pitali trebaju im li pelene, samo su željeli Dorijana. 

Službeno, postupak koji država namjerava provesti naziva se “ovršna radnja oduzimanja djeteta”. Kopiju rješenja Općinskoga suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu, donijetog 14. listopada, mladi je par, kako tvrdi Stanko, dobio tek jučer. Prije mu ju nisu htjeli dati. U tome dokumentu piše kako je “ovrha djeteta” zakazana za 21. listopada 2011. godine u 6,30 sati ili “u drugo vrijeme po pronalasku djeteta”.

Dalje piše kako se ovršenici Mateji V. i njezinu izvanbračnom partneru Stanku Ž. nalaže da dijete predaju sudskom ovršitelju poradi povjeravanja na čuvanje i odgoj udomiteljskoj obitelji.

“Ovršenici V. Mateji (...) zaprečuje se novčana kazna u iznosu od 1000 kuna (tisuću kuna) ako na licu mjesta ne bude maloljetno muško dijete te za svako drugo ometanje provedbe ovršne radnje. Provedba ovršne radnje nalaže se sudskom ovršitelju Općinskog suda u Koprivnici uz asistenciju pripadnika PU koprivničko-križevačke.” - završni je pasus tog dokumenta. 

U slučaju Stanka i Mateje, nikakva novčana kazna ne bi bila dovoljna prijetnja da “sudskom ovršitelju” predaju Dorijana. 

Pali kod psihologa

Osim sada već iznimno sumnjive upornosti koprivničkog Centra za socijalnu skrb u nastojanju da Mateji i Stanku oduzme dijete, zanimljiva je i još jedna pravna bitka koju je ta institucija povela protiv mladog para. 

Još u drugom mjesecu Matejine trudnoće oni su podnijeli zahtjev za sklapanjem bračne zajednice. To im, prema Obiteljskome zakonu, mora odobriti sud zbog njezine maloljetnosti. 

Prošli su uobičajenu proceduru i “pali” na ispitivanju kod psihologa koji radi u Centru za socijalnu skrb. Stanko kaže kako su ih proglasili nezrelima za brak. 

- Sudu to nije bilo dovoljno, nego je zatražio mišljenje drugog psihologa. Tamo smo prošli - veli mladić. 

Općinski sud u Koprivnici potom je donio nepravomoćno rješenjem kojim malodobnoj Mateji dopušta da se vjenča sa Stankom. Do svadbe nije došlo jer se Centar na to rješenje podnio žalbu, o kojoj će odlučiti viši sud.

Da su mladić i djevojka izmijenili vjenčane prstenove, postupak oduzimanja njihova djeteta ne bi mogao proći tako brzo, tako lako i uz argumente o “pothranjenosti, pothlađenosti i krastama na koži”. 

- Nemamo ništa protiv toga da Centar za socijalnu skrb nadzire kako se brinemo o Dorijanu. Sada se čini da nam država želi oteti dijete, a stavlja nas u situaciju kao da smo mi sami oteli svog sina te nas zbog toga progoni kao kriminalce - sasvim logično zaključuje Stanko. 

Mladome je paru sada prva briga da se izbori kako bi Dorijan ostao s njima.

Teško se oteti osjećaju da ih u toj borbi valja podržati. Reakcija javnosti - brojni čitatelji koji osuđuju postupak Centra za socijalnu skrb i nude pomoć mladoj obitelji - također sugerira da je u ovome slučaju sustav pogriješio.

>>Tata iz bijega: Mi smo dobro, nemojte nam oduzimati dijete!

Preuzeto sa www.vecernji.hr

Trebali su ih uputiti kako dobiti pomoć,

Trebali su ih uputiti kako dobiti pomoć, a ne oduzeti im dijete

Preduvjeti da se odluka o oduzimanju djeteta poništi postoje i, da je Centar odradio posao kako treba, do ove drame ne bi došlo, tvrdi Neva Tölle. CZSS je imao na raspolaganju zakonske alate, objašnjava, kojima bi se siromaštvo mlade obitelji znatno olakšalo. No, kaže, nije ih koristio, već je posegnuo za drastičnom mjerom koja se poduzima zadnja.

– Trebali su ih uputiti kako da ostvare jednokratnu socijalnu pomoć od oko 2000 kuna kao nezaposleni koji žive u teškim uvjetima, na to imaju pravo četiri puta godišnje. Trebali su ih uputiti da se, ako nisu, prijave na burzu, to je osnova za dobivanje stalne pomoći od oko 1300 kuna. Zatim, dužni su im bili reći, a ne bi im kruna pala s glave da su i napisali zahtjev, za dječji doplatak (300 kn mjesečno). Ono što centri ne vole, a mogu, kupnja je drva za ogrjev. I time su im mogli pomoći. Ako nemaju za jelo, tada ih se upućuje u pučku kuhinju ili u Caritas po pomoć u hrani. Također, ondje mogu dobiti odjeću za sebe i opremu za bebu. Nadalje, obveza je Centra da informira stranke o pravu na jednokratnu pomoć za novorođenčad od HZZO-a, ona je oko 2600 kuna uz uvjet da je barem jedan roditelj zdravstveno osiguran, a ako nije nijedan, također su ih trebali uputiti kako da traže i dobiju osiguranje. Ako pak vjeruju da nekompetentno skrbe o bebi, mogli su im odrediti nadzor – kaže Tölle.

Sedmi dan u bijegu: ČETVRTAK navečer Ma

Sedmi dan u bijegu:

ČETVRTAK navečer Mateja i Stanko opraštaju se s njegovom bakom i odlaze iz Koprivničkog Ivanca - otišli su pješice, s malim Dejanom u kolicima

 

PETAK Socijalni radnici i policija dolaze u K. Ivanec po dijete, Mateje i Stanka tamo više nema

 

SUBOTA ILI NEDJELJA Stanko se telefonom javlja policiji, kaže da su oni dobro i moli ih da im ne oduzimaju dijete - na temelju toga poziva policija je locirala da se nalaze u Virovitičko-podravskoj županiji

 

PONEDJELJAK Policija pokušava otkriti točnu adresu na kojoj boravi odbjegli par s djetetom, oni tada napuštaju Slatinu

 

UTORAK Policija otkriva točnu adresu na području grada Slatine na kojoj su boravili, ali kad dolaze tamo, Mateje i Stanka više nema

 

SRIJEDA Potvrđeno je da je za odbjeglim parom i službeno raspisana potraga

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.