U nekadašnjoj župi Krnjeuša pokraj Bosanskoga Petrovca obilježena je 85. obljetnica stradanja Hrvata katolika ovoga kraja. Zločin o kojem se 70 godina šutjelo. U ljeto 1941., 9. na 10. kolovoza, takozvani ustanici pod vodstvom vojvode Mane Rokvića napali su Krnjeušu i pritom ubili 278 dosad pojedinačno evidentiranih civilnih žrtava, među kojima su bile 72 žene i 49 djece mlađe od 12 godina.
Dostupni arhivski dokumenti govore da je u ta dva dana na širem području Krnjeuše i Vrtoča ubijeno oko 400 Hrvata. Tzv. ustanici su prvo mučili, a zatim ubili krnjeuškog župnika vlč. Krešimira Barišića, rođenoga 27. srpnja 1907. u Jajcu, te njegovo tijelo bacili u zapaljenu župnu crkvu u središtu Krnjeuše. S njim su ubijena i tri sjemeništarca, dvanaestogodišnjak Ivan Skender, sedamnaestogodišnjak Jure Tomičić te osamnaestogodišnjak Ilija Poplašen, piše Večernji list BiH.
Komemoracija
U spomen na Hrvate Krnjeuše na ostacima katoličkoga groblja "Križ" u Krnjeuši kod Bosanskoga Petrovca upriličena je komemoracija za žrtve zločina počinjenoga nekoliko dana nakon "narodnih ustanaka" u Srbu i Drvaru 27. srpnja 1941. Svetu misu predslavio je biskup banjolučki mons. Željko Majić u koncelebraciji sa sedam svećenika: don Davorom Klečinom, don Žarkom Vladislavom Ošapom, don Zlatkom Matićem, don Markom Crnjakom, fra Filipom Karadžom, fra Ivanom Lovrićem i fra Petrom Žagarom. Biskup banjolučki mons. Željko Majić istaknuo je da je u "narodnom ustanku" 1941. godine na području Drvara, Bosanskog Grahova i Bosanskog Petrovca ubijeno više Hrvata katolika nego što ih danas tu živi. Komemoraciji je nazočilo izaslanstvo Počasnog bleiburškog voda u sastavu Marinko Sosa, Bože Vukušić, Ivan Beljan i Tiho Majić.
- U međuvremenu je poimenično identificirano 240 ubijenih, među kojima je bilo 35 djece do 7 godina, 14 djece od 8 do 12 godina, 72 žene. Potom su zločinci srušili i zapalili župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, porušili katoličko groblje i praktički izvršili etničko čišćenje Hrvata spalivši do temelja dvadesetak katoličkih sela i zaselaka. "Posao" su dovršile jugokomunističke vlasti koje su izbjeglim župljanima - kao i u slučaju Boričevca, Drvara i Bosanskog Grahova - zabranile povratak na vlastita ognjišta, zapisao je povjesničar dr. sc. Franjo Jurić. Dalje navodi da je ovaj zločin dio šireg nasilja tzv. ustanika u ljeto 1941. godine. Sve je počelo 27. srpnja 1941. kad su ti "ustanici" u mjestu Trubari, nedaleko od Drvara, dočekali vlak s hodočasnicima koji su se vraćali s obilježavanja blagdana sv. Ane iz Golubića pokraj Knina. Izveli su ih iz vlaka i zajedno s tadašnjim drvarskim župnikom Waldemarom Maksimilijanom Nestorom ubili. Prema dostupnim izvorima, tada je ubijeno 300 - 350 Hrvata Drvara. Istoga dana u samom Grahovu ubili su 62 hrvatska civila, a na širem prostoru njih oko 250 na kućnim pragovima.
Potpuni nestanak
Među ubijenima bio je i grahovski župnik don Juraj Gospodnetić, koji je prije toga bio mučen. Nakon Krnjeuše, početkom rujna 1941., na red za "ustničke zločine" došli su Kulen Vakuf, Orašac, Ćukovi, Klisa.
Tu su stradali domaći žitelji, Muslimani (Bošnjaci), a s njima i hrvatsko stanovništvo koje je izbjeglo iz sela Boričevac s prostora Like. Ubijeno je oko 2500 zatočenih muškaraca, žena i djece. Hrvatima Krnjeuše nikad više nije bio dopušten povratak na svoja stoljetna ognjišta. U njihove domove, na njihova imanja doseljeni su neki drugi ljudi, koji i danas tu žive. Jedino mjesto u Krnjeuši koje danas svjedoči da su tu nekad živjeli Hrvati je dio katoličkoga groblja "Kod križa", koje je u proteklim desetljećima služilo za ispašu stoke i bilo pretvoreno u šikaru
Otvori KEKS Pay
