Premda su četiri crkvene komisije istražile međugorska ukazanja te svoje rezultate podastrle Vatikanu, nijedan od trojice papa – ni Ivan Pavao II., ni Benedikt XVI., ni Franjo – nije donio pravorijek o Međugorju. Stoga je međugorski fenomen za Crkvu i nakon gotovo četrdeset godina otvoreno pitanje, a Međugorje, u koje dolazi velik broj vjernika iz cijeloga svijeta, još uvijek ima status obične župe.
Doduše, Međunarodno povjerenstvo koje je, pod vodstvom kardinala Camilla Ruinija, međugorske događaje istraživalo od 2011. do kraja 2013. preporučilo je papi Franji da prizna istinitost prvih sedam dana ukazanja, a da se sve ono što se zbivalo desetljećima poslije nastavi istraživati. Hoće li papa Franjo prihvatiti te preporuke i objaviti svoj sud, nitko ne zna. No zna se da je radom Ruinijeva povjerenstva vrlo zadovoljan.
U svibnju 2017. izjavio je: “Krajem 2013. i početkom 2014. primio sam rezultate komisije kardinala Ruinija. U komisiji su bili dobri teolozi, biskupi, kardinali..., ali baš dobri. Vrlo dobri. Kao i komisija. Izvještaj Ruinija bio je vrlo, vrlo dobar.” Ne treba sumnjati u papinu ocjenu, on najbolje može procijeniti kvalitetu službenog dokumenta koji je dobio na stol, no moramo primijetiti da su zaključci povjerenstva ipak vrlo neobični.
Prema njima, svjedočanstva međugorskih vidjelaca u prvih sedam dana potpuno su istinita, a sva su ostala suspektna. Drugim riječima, članovi povjerenstva, među kojima su bili i hrvatski kardinali Josip Bozanić i Vinko Puljić, vidiocima su i povjerovali i – nisu povjerovali!? Uistinu neobični kriteriji.
Međugorski vidioci, njih šestero, ne komentiraju zaključke povjerenstva, no poznato je da ih sumnjičenja duboko vrijeđaju. Vidjelica Mirjana Dragičević (udana Soldo) u svojoj knjizi Moje srce će pobijediti piše kako bi morala biti krajnje problematična osoba kad bi lagala o ukazanjima, osobito u vrijeme komunizma.
“Prije ukazanja imala sam divan život... Zašto bih željela okrenuti svoj život naglavačke?”, pita se ona i zaključuje kako bi takvo što učinila samo nestabilna osoba. No Mirjana u svojoj knjizi spominje još nešto, što bi možda moglo ubrzati rješenje dvojbi o istinitosti Međugorja. Pišući o najintrigantnijem dijelu međugorskih ukazanja, o deset tajni, ona podsjeća kako joj je Gospa na Božić 1982., za vrijeme posljednjega redovitog ukazanja, predala “pergament” na kojemu je ispisano svih deset tajni – njihov sadržaj te vrijeme njihova ostvarenja. Taj predmet s Neba opisuje kao “svitak bež boje”, izrađen od materijala nalik na pergament – ni pravi papir, a ni prava tkanina.
“Pažljivo sam to odmotala i pronašla svih deset tajni napisanih jednostavnim i elegantnim pisanim rukopisom. Na pergamentu nije bilo ukrasa ili ilustracija; svaka tajna je opisana jednostavnim i jasnim riječima, slično onima kojima ih je izvorno Gospa objasnila meni. Tajne nisu numerirane, ali su napisane po redu, jedna za drugom, s prvom tajnom na vrhu, a desetom na dnu, te uključuju i datume budućih događaja”, piše Mirjana i otkriva još jedan važan detalj: “Iako sam oduvijek željela da fra Petar Ljubičić objavi tajne, to ne mora nužno biti tako. Primjerice, što ako ih papa zatraži? On je također svećenik, a ja nikada ne bih mogla reći ne Svetom Ocu.”
Očito je dakle da vatikansko povjerenstvo koje je istraživalo Međugorje nije od Mirjane tražilo niti da otkrije tajne niti da pokaže tajanstveni svitak. Zašto? Svitak, koji bi Mirjana predala na papin zahtjev, stručnjaci su odavno mogli istražiti, ispitati materijal, njegovo podrijetlo. Ako doista nije zemaljskog podrijetla, što tvrdi Mirjana, riječ je o bitnom elementu međugorskog fenomena. Dodamo li tomu i bilježnice u kojima je zapisan Gospin životopis, a koje čuva vidjelica Vicka Ivanković (udana Mijatović) čekajući trenutak objave, nameće se zaključak da papino povjerenstvo svoj posao ipak nije obavilo temeljito.
Povjerenstvo je radilo u potpunoj tajnosti, ali ipak se doznalo da je ispitalo mostarskog biskupa Ratka Perića, tadašnjeg provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Ivana Sesara, zatim svih šestero vidjelaca, bivšeg župnika fra Jozu Zovka itd. Osim toga, intenzivno je proučavalo različite dokumente, razmatralo zbivanja osobito u prvim danima ukazanja, timovi stručnjaka istraživali su čudesna ozdravljenja, a župu Međugorje inkognito su obilazili ljudi iz Vatikana kako bi se utvrdila vjerodostojnost pastoralnog rada franjevaca. Ostaje nejasno zašto nisu ispitali tajanstveni Mirjanin svitak i proučili Vickine bilježnice. Hoće li papa zatražiti da se to učini naknadno? Takav je scenarij malo vjerojatan.
