Kad je agrar u pitanju, običaj je da se za mnogo toga krivi "nelojalna uvozna konkurencija", međutim, u toj se priči zaboravlja da Bosna i Hercegovina ima jedan proizvod kojem uvozni pandan ne može ništa. Riječ je o bijelom luku, češnjaku, čuvenom hercegovačkom saransaku. Tako se zove samo u središnjem dijelu Hercegovine, od Ljubuškoga na zapadu pa do Ljubinja na istoku. Južni Hercegovci oko Popova preuzeli su dubrovački naziv za istu biljku - česan. U Bosni je uglavnom bijeli luk, u hrvatskom pravopisu češnjak. Riječ je o tuđici, vjerojatno perzijskoj, koja je u Hercegovinu stigla preko turskog "sarimsak", veli Ante Kraljević u Ričniku zapadnohercegovačkog govora, piše Večernji list BiH.
Zanimljivu narodnu predaju iznose Ivica i Filip Gusić u Rječniku govora Dalmatinske zagore i zapadne Hercegovine. Postoje također narodna vjerovanja vezana uz češnjak. U moć češnjaka vjeruje se i danas, ali se oko stavova u koristi od ove biljke ne razilaze narodna, odnosno tradicijska i znanstvena medicina. Opće je pravilo da je uistinu ljekovit. Stručna ili znanstvena medicina kaže da je bijeli luk "vrlo zdrav te pomaže kod snižavanja krvnog tlaka i kolesterola". Narodna medicina navodi da je dobar i kod upala, prehlade, gripe, raznih infekcija… Izgleda da je ove zime hercegovačkom češnjaku, tj. saransaku, cijenu do rekordnih 20 KM po kilogramu podignula upravo sezona gripe. Hercegovački češnjak (saransak) jedinstven je po tome što se njegovo sjeme ne kupuje u poljoprivrednim ljekarnama, nego se ostavlja od prethodne sezone i sadi uvijek isto.
Tradicionalisti su uvjereni da je samo tako uzgojen češnjak onaj pravi. Od otvaranja čapljinske veletržnice u Tasovčićima nikada nije bilo problema s njegovim plasmanom. Znalo se dogoditi da mu cijena bude niža od uobičajene, a to je 4 KM za kilogram - onaj u rinfuzi pa do 6 KM vijenci, kao početkom prošlog ljeta, ali tijekom zime on postiže svoju cijenu koja je 10 KM rinfuza do 15 KM vijenci. S obzirom na to da je ove godine gripa uzela maha, domaći bijeli luk je tražen, što mu je zasigurno podignulo cijenu. Cijena uvoznoga bijelog luka na čapljinskoj je veletržnici oko 10 KM, a Hercegovci ga kupuju iz nužde kad nema domaćeg te za restorane. Zašto je to tako, pitali smo jedinu dvojicu prodavača koja su u ponudi imala češnjak.
- Zašto? Zato što je dobar, koristan. Kad se prehladi, većina će prije tražiti bijeli luk nego antibiotike. Mene samo čudi kako još ima ljudi koji ne razlikuju naš i uvozni luk. Meni je danas navratila gospođa u ozbiljnijim godinama i pita me je li domaći. Ja joj kažem: "Zašto to pitate, gospođo? Vidite da ovaj ima brkove" (riječ je o žilama nap. a.) - kaže nam Slobodan Mićeta iz Bančića kod Ljubinja, dok Mišo Komad s Hrguda kod Stoca tvrdi:
- Nema nikakvih tajni u proizvodnji, luk sadimo od domaćeg sjemena krajem ožujka, vadimo ga ujesen, pletemo u vijence ako je jača stabljika. Ako je slabija, ostavljamo ga u glavicama. Da bi trajao, mora se držati na suhom i hladnijem mjestu - kaže Komad te navodi, po njemu, još jednu prednost domaćeg češnjaka u odnosu na uvozni.
- Ako trošiš uvozni, možeš dobiti samo hemeroide. Kad jedeš ovaj naš, zdrav si k'o boca. Ja sam svoj luk prodao, ovo je sada od Topalovića, isto s Hrguda. Ovdje prodajem drva već 23 godine pa potjeram ono što imam ja ili ljudi oko mene - kaže nam.
Umjesto zaključka, oko ljekovitosti češnjaka nema dvojbi. Kad je pak riječ o hercegovačkom "saransaku", vjerojatno je to posebna sorta koja je odnekud stigla u Hercegovinu. Odlika mu je vrlo snažan miris. Prema tradicijskom vjerovanju, što je jači miris, to je luk zdraviji! Najveći proizvođači "saransaka" u zapadnoj Hercegovini su iz ljubuških sela Graba, Veljaka, Humca… Kako proizvođači kažu, ta biljka voli pjeskovita tla, sadi se ujesen, "obvezno prije Božića". Taj se češnjak proda tijekom kasnoga proljeća i ljeta. Naravno, trebalo bi ga zaštititi kao i ljubuški rani krumpir jer očito je riječ o nekoj posebnoj sorti.•
