Prvi predsjednik HDZ-a BiH Davorin Perinović, inače ugledni sarajevski liječnik, na toj je dužnosti bio samo 19 dana. Iako nije dugo bio na čelu te stranke, njegova je politička avantura jedna od najzanimljivijih na ovim prostorima. Po Tuđmanovu je savjetu i inzistiranju u rukovodstvo HDZ-a BiH nastojao uključiti što više muslimana jer je Tuđman tvrdio da “nema Bosne i bosanske politike bez muslimana”. Također je, po nalogu Tuđmana, pomogao i pri osnivanju Stranke demokratske akcije. U intervjuu za Večernji list govori o tim vremenima, zatim kako su ga etiketirali kao Srbina, a otkriva i nepoznate detalje lobiranja kod američkih kongresnika i senatora, što je rezultiralo usvajanjem Rezolucije 290 u Kongresu o napadu JNA na BiH i Hrvatsku. Iako se danas o njoj malo govori, ta je rezolucija bila početak američkog angažmana u BiH i Hrvatskoj.
S Perinovićem smo se sastali u njegovoj kući u sarajevskoj Kalemovoj ulici u kojoj je početkom devedesetih održavao sastanke i osnivao HDZ BiH. Odmah naglašava kako kuća nije poznata samo po tomu što je u njoj osnovan HDZ BiH već i što je proglašena nacionalnim spomenikom.
– Projektirao ju je glasoviti zagrebački arhitekt Stjepan Planić. Kuća je unikatna s obzirom na to da ju je Planić prilagodio bosanskoj arhitekturi pa je projektirao krov na četiri vode. On je to projektirao mom djedu, a kada je čuo da je riječ o kući u Sarajevu, tada je osobno napravio dopunu plana i prilagodio je ovdašnjoj arhitekturi.
Rođeni ste Zagrepčanin i za taj vas grad veže rano djetinjstvo. Čega se sjećate iz tog vremena?
Rodio sam se u Bečićevim stubama na broju 2 gdje sam živio s roditeljima. Otac je tada živio na relaciji Sarajevo – Zagreb i nadao se da će se vratiti na službu u glavni grad Hrvatske. Zanimljivo, na toj će adresi poslije biti središnjica HDZ-a Hrvatske i ured Franje Tuđmana. Njegova radna soba je bila upravo u sobi u kojoj sam proveo rano djetinjstvo. Kad sam osnivao HDZ na otoku Rabu, na kojem imam i obiteljsku kuću, vraćajući se u Zagreb, Tuđman me je primio s obitelji. Tada sam mu kazao da sam tu proveo djetinjstvo. On je bio iznenađen tom pričom i samo je uzviknuo: “Nevjerojatno, nevjerojatno.” Počastio nas je sokom i dugo je razgovarao s mojom majkom.
Cijeli intervju čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...
